hrvatska pjevačica From Wikipedia, the free encyclopedia
Ana Štefok (Zagreb, 22. travnja 1940.[1] – Zagreb, 3. studenoga 2011.) bila je jedna od najpopularnijih hrvatskih pjevačica zabavne glazbe 1960-ih i 1970-ih godina,[2] poznata po brojnim nastupima na Opatijskom, Splitskom, Krapinskom i Zagrebačkom festivalu, televiziji i radiju. U medijima su je često nazivali hrvatskom Edith Piaf ili hrvatskom Connie Francis.[3]
| Ana Štefok | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | 22. travnja 1940. |
| Smrt | 3. studenoga 2011. |
| Žanrovi | zabavna glazba |
| Instrument | vokal |
| Djelatno razdoblje | 1960-ih - 1980-ih |
| Producentska kuća | Jugoton |
Ana Štefok počela je pjevati u crkvenom zboru u svom kvartu Trnje. Potom u nezaboravnom Prvom pljesku u zagrebačkom Varijeteu. Imala je zvonki sopran, tako da je uskoro postala stalna gošća i pobjednica tada mnogobrojnih festivala zabavne glazbe.
Prvu pobjedu ostvarila je na festivalu Zagreb '64 izvedbom pjesme "Balada" (u alternaciji s Ivom Robićem) uz oduševljene ovacije publike i izlazeći pred nju na bis ravno 17 puta. Na sarajevskom festivalu Vaš Šlager sezone 1968. izvedbom pjesme "Molitva" Kemala Montena i Sabine Varešanović. Potom je pobijedila na Opatijskom festivalu 1970., otpjevavši pjesmu Alfia Kabilja "Želim malo nježnosti i ljubavi". Ostat će upamćena i po nastupima na Festivalu kajkavske popevke - Krapina, 1973. i pjesmi "Međimurje zeleno".
Dva je desetljeća žarila i palila glazbenom scenom, te je bila česta gošća televizijskih i radijskih emisija. Zbog specifične boje glasa uspoređivali su je s Connie Francis, slavnom pjevačicom koja je u trenutku Aninih glazbenih početaka osvajala svjetske top liste. Imale su sličan poseban zvonki timbar, a Ana je pjevala neke njene prve uspješnice ("Chitarra Romana", npr.). U dugogodišnjoj uspješnoj karijeri, kojom je, zahvaljujući njenim interpretacijama doživjela zvjezdane trenutke snimila je brojne predivne pjesame (između ostalog zabilježene i na "Zlatnoj kolekciji" u izdanju Croatia Records iz 2009. godine). Kao svjedočanstvo Aninih velikih pjevačkih kreacija ostaju njene pjesme: "Majko, nemoj plakati", "Hvala ti za ljubav", "Tebi, mama", "Ne mogu ti vjerna biti", "Varaš se, znaj", "Želim malo nježnosti i ljubavi", "Balada", "Exodus", "Gitara romana", "Da smo se ranije sreli", "Nemoj nikad reći zbogom", "Daj mi malo nade", "Golubek beli", "Doviđenja, sretan put" i druge. Za bivši je Jugoton objavila oko 25 singl ploča i albuma. Pjesme su joj pisali najpoznatiji domaći skladatelji (Kabiljo, Britvić, Nardelli, Gotovac i drugi). Slijedila je svjetske trendove popularne glazbe.
Osamdesetih godina prošlog stoljeća počela se gasiti zvijezda popularnosti Ane Štefok. Godine 1989. potpuno se povukla sa scene i otada se pojavljivala samo kao gošća u HRT-ovim emisijama dokumentarnog programa. Zbog pada popularnosti i nesretne ljubavi završila je na odvikavanju od alkohola, a liječila se i od depresije.[3]
Ana Štefok preminula je od posljedica srčanog udara[4] 3. studenoga 2011. godine u 72. godini života u svome stanu u zagrebačkom naselju Zapruđe. Pokopana je 14. studenoga 2011. godine na zagrebačkom groblju Miroševcu.[5]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
