Aleksa Kokić

Aleksa Kokić (Subotica, 14. listopada 1913. – Cetinje 17. srpnja 1940.), hrvatski književnik, pjesnik, prozni i pisac kazališnih komada, te esejist i publicist. Prevodio je s češkog, slovačkog, mađarskog i njemačkog jezika. Osnovno školovanje završio je u rodnom gradu, a srednju školu u Travniku, gdje je išao u isusovačku gimnaziju. Studirao je bogoslovlje u Zagrebu. Za svećenika ga je zaredio biskup Lajčo Budanović. Iza toga je bio svećenik u rodnoj Subotici u župi sv. Roka. Ubrzo se ponovono odlučuje za studij, ovog puta slavistike. Smrt ga je snašla u 27. godini života, na odsluženju vojnog roka.

Aleksa Kokić
Rođen	14. listopada 1913. Subotica, Srbija
Umro	17. srpnja 1940. (u 27. godini života) Cetinje (na odsluženju vojnog roka)
Zaređen	od biskupa Lajče Budanovića
Portal o kršćanstvu
Portal o životopisima

U Kokićevu književnom radu, posebice njegovu pjesništvu, dominira neskrivena ljubav prema bačkom krajobrazu («ravnici i zlatnim klasovima») i stanovnicima ravnice, s naglašenim osjećanjem za njihove socijalne, nacionalne, svjetonazorske i druge probleme. U svemu tome nazočni su i socijalni motivi, iako su mu te pjesme puno manje poznate. U istima je primjećivao i suosjećao s društvenim nepravdama i gospodarskim poteškoćama (ponajviše zbog velike gospodarske krize koja je ozbiljno uzdrmala siromašne države) s kojima su se suočili neki slojevi njegovog hrvatskog naroda, opisavši s ljubavlju i iskrenošću teški život pogođenih tim okolnostima, nerijetko prožeto s kršćanskom tematikom. Zbirka Srebrno klasje je upravo time prožeta. Pjesme koje valja istaknuti iz te zbirke su Asiški svetac među siromasima, Balada o prosjaku koji se vratio žitnim poljima, Da se narodi smire, Isuse, i sam si radnik bio, Orači, Tri susreta s malim beskućnikom, Tuga našeg šora u ljetno veče, Dani prije žetve. Bio je žestoki pristaša hrvatstva Bunjevaca, kojima je i sam pripadao.^[1] O tome svjedoče i njegovi stihovi u pjesmi «Hrvati bili smo uvijek - Hrvati odsad biti» na ploči u Subotici postavljenoj povodom 250. obljetnice doseljenja bunjevačkih Hrvata.

Popis i analizu uglazbljenih stihova Alekse Kokića sastavio je i analizirao Miroslav Stantić, a rad je objavljen u časopisu za duhovnu glazbu Sveta Cecilija u Zagrebu.

Djela

• Klasovi pjevaju, (1936.)
• Zvona tihe radosti, (1938.)
• Bunjevci i Šokci, (1939.) (s Markom Čovićem)
• Slikovnica kršćanskog nauka (1939.)
• Srebrno klasje, zbirka pjesama, (1962.)
• Prvijenci (1928. – 1933.), zbirka pjesama, Subotica, (2010.)

Literatura

• Geza Kikić, Antologija proze bunjevačkih Hrvata, Matica Hrvatska, Zagreb, 1971.
• Geza Kikić, Antologija poezije bunjevačkih Hrvata, Matica Hrvatska, Zagreb, 1971.
• Ante Sekulić, Književnost podunavskih Hrvata u XX. stoljeću, Zagreb, 1996.
• Milovan Miković, Život i smrt u gradu, Subotica, 1999.
• Milovan Miković, Iznad žita nebo, Subotica-Zagreb, 2003.
• Matija Evetović, Kulturna povijest bunjevačkih i šokačkih Hrvata, Subotica, 2010.

Izvori

1. Radio-Subotica  Arhivirana inačica izvorne stranice od 27. rujna 2007. (Wayback Machine) Donesen nastavni program «Bunjevački govor sa elementima nacionalne kulture», 23. srpnja 2007.

Vanjske poveznice

• Na stranicama za duhovna zvanja Subotičke biskupije  Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. rujna 2004. (Wayback Machine)
• Zvonik br. 701  Arhivirana inačica izvorne stranice od 3. travnja 2008. (Wayback Machine) Pjesniku mirisnih njiva
• Zvonik br. 921  Arhivirana inačica izvorne stranice od 27. rujna 2007. (Wayback Machine)
• Klasje naših ravni
• Antologija proze bunjevačkih Hrvata  Arhivirana inačica izvorne stranice od 15. travnja 2008. (Wayback Machine)
• Antologija poezije bunjevačkih Hrvata  Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. travnja 2008. (Wayback Machine)