Švedsko Carstvo

Ovo je glavno značenje pojma Švedsko Carstvo. Za druga značenja pogledajte Švedsko kolonijalno carstvo.

Švedsko Carstvo odnosi se na osvojene teritorije Kraljevine Švedske u baltičkoj regiji tijekom 17. i početkom 18. stoljeća, kada je Švedska bila jedna od velikih europskih sila.^[1]

Švedsko Carstvo Sverige Imperiet (šved.) Carstvo ← 1611. – 1878. →   → Zastava Grb Geslo I Gud mitt hopp (hrv. U Bogu naša nada) Himna Du gamla, du fria (hrv. Ti stari, ti slobodni) Kungssången (hrv. Kraljeva pjesma) Lokacija {{{genitiv}}} Zemljovid Švedskog Carstva 1658. godine Glavni grad Stockholm Jezik/ci švedski, finski, norveški, latinski, danski, ruski Religija Švedska Crkva, Kršćanstvo Vlada monarhija Kralj  - 1611. – 1632. Gustav II. Adolf (prvi)  - 1720. – 1721. Fridrik Švedski  - 1771. – 1785. Gustav III. Švedski  - 12. svibnja 1873. – 1878. Oskar II. Švedski (posljednji) Povijest novi vijek  - uspostavljeno 1. put 1611.  - ukinuto 1. put 1721.  - uspostavljeno 2. put 1785.  - ukinuto 2. put 1878. Stanovništvo  - 17. stoljeće 2500000  Valuta Riksdaler Danas dio Benin Danska Estonija Finska Francuska Gana Indija Latvija Litva Nizozemska Njemačka Poljska Rusija SAD Sveta Lucija Švedska Togo Trinidad i Tobago Ujedinjeno Kraljevstvo

Za početak Carstva obično se uzima vladavina Gustava Adolfa, koji je na prijestolju od 1611., a kraj Carstva dogodio se gubitkom osvojenih područja 1721. nakon Velikog sjevernog rata. U švedskom jeziku, razdoblje se zove "stormaktstiden", što znači "era velike moći".

Nakon smrti Gustava Adolfa 1632., Carstvo je, tijekom dugog razdoblja kontroliralo visoko plemstvo, najviše obitelj Oxenstierna, djelujući kao tutor za manje namjesnike. Interesi visokog plemstva bili su u suprotnosti s interesima puka. U novostečenim posjedima, kmetstvo nije bilo ukinuto.

Nakon pobjede u Tridesetogodišnjem ratu, vrhunac švedske moći postignut je u Drugom sjevernom ratu kada je primarni protivnik Danska-Norveška neutralizirana mirom u Roskildeu 1658. Međutim, u daljnjem tijeku tog rata, kao i u sljedećem Skanijskom ratu Švedska je bila u mogućnosti da održi svoje Carstvo samo uz potporu najbližeg saveznika, Francuske.^[2] Karlo XI. Švedski konsolidirao je Carstvo i osigurao razdoblje mira, prije nego što su Rusko Carstvo, Saska i Danska-Norveška započele zajednički napad na njegovog nasljednika, Karla XII. Nakon početnih švedskih pobjeda, Karlo osigurava Carstvo posljednji put Mirom u Travendalu (1700.) i Ugovorom u Altranstädtu (1706.), prije Bitke kod Poltave (1709.), kada je Švedsko Carstvo došlo do naglog kraja.

Vidi još

• Švedsko kolonijalno carstvo

Izvori

1. Frost, Robert I. (2000). The Northern Wars. War, State and Society in Northeastern Europe 1558-1721. Longman. ISBN 978-0-582-06429-4.
2. Nicklas, Thomas (2002). Macht oder Recht. Frühneuzeitliche Politik im obersächsischen Reichskreis. Stuttgart. str. 282.