Čudnovate zgode šegrta Hlapića je hrvatski dugometražni crtani film iz 1997. Snimila ga je produkcijska kuća Croatia film, a nastao je prema istoimenom dječjem romanu hrvatske književnice Ivane Brlić-Mažuranić.
| Čudnovate zgode šegrta Hlapića | |
|---|---|
 Naslovnica DVD-izdanja | |
| Redatelj | Milan Blažeković |
| Producent | Željko Zima Zdravko Jerbić Suzana Kijuk |
| Scenarist | Pajo Kanižaj |
| Pripovjedač | Zlatko Crnković |
| Glavne uloge | Ivan Gudeljević Maja Rožman Tarik Filipović |
| Glazba | Duško Mandić Srebrna krila Vladimir Kočiš (izvorna) Hermann Weindorf (eng. verzija) |
| Distributer | Hrvatska: Croatia film Njemačka: ProSieben Home Entertainment (VHS), StudioCanal (DVD)[1] SAD: Sony Wonder |
| Godina izdanja | 1997. |
| Trajanje | 83 min. |
| Država |  Hrvatska |
| Jezik | hrvatski |
| Žanr | Crtani film |
| Proračun | 900.000 DEM[2][3] |
 Profil na IMDb-u | |
 Portal o filmu | |
Snimljen je za hrvatsko tržište i produciran na opremi za celove.[4] Film je bio treći proizvod animacijskog odjela Croatia filma i njegova ravnatelja Milana Blažekovića, nakon Čudesne šume (1986.) i Čarobnjakova šešira (1990).[5][6]
Po broju gledatelja Čudnovate zgode šegrta Hlapića najuspješniji je hrvatski animacijski projekt,[5][7] a bio je i kandidat za Oscara 1997. godine u kategoriji najbolji strani film.[8] Uz japanski film Princeza Mononoke Hayaoa Miyazakija bio je jedini kandidirani animirani film u toj kategoriji te godine.[8] Ni jedan od njih dvoje nije osvojio Oscara.
Popularnost filma i međunarodni uspjeh dovela je do naknadne produkcije televizijske crtane serije od 26 epizoda Hlapićeve nove zgode krajem 1990-ih, ali u inozemnoj produkciji, bez ikakva udjela hrvatskih autora.[9][10][11]
Veljače 2000. prvi put prikazan je na sjevernoameričkom kontinentu kao prvi u nizu u emisiji "Movie Matinee" Sony Wondera. Disney Channel prvi ga je put prikazao na američkoj kabelskoj televiziji nešto poslije istog mjeseca.[12]
Produkcija
Croatia film radila je na "Čudnovatim zgodama" od 1991. do 1997.,[3][13] uz financijsku potporu ministarstva kulture.[2] Film je produciran za Domovinskog rata, kad je Hrvatska sve ljudske i financijske resurse bila prisiljena usmjeriti na obranu domovine, zbog čega su mnoge tada sporedne djelatnosti pretrpile zastoj i krizu, pa i svjetski slavni hrvatski animirani film[14][15] i tek se počela oporavljati od rata za obranu i neovisnost.[14] U produkciji se osoblje služilo starinskim kamerama za cel od kojih su neke datirale još iz 1938. godine.[4] Autori su se odlučili za antropomorfne životinje kao junake, a za glavni lik izabrali su mišića.[2]
Direltor Milan Blažeković je prije radio na animiranim projektima kao što su slavni Profesor Baltazar za Zagreb Film,[16] nakon čega je prešao na režiranje projekta Čudesne šume 1986. i njena nastavka iz 1990. Čarobnjakova šešira, za studio Croatia film. Za Čudnovate zgode bio je i scenarist i crtač layouta. U film su uključeni mnogi poznati hrvatski glumci među kojima su Relja Bašić, Emil Glad, Tarik Filipović i Ivana Bakarić. Dječji glumci Ivan Gudeljević i Maja Rožman odigrali su glasovne uloge glavnih likova.
Za međunarodnu distribuciju film je prodan njemačkom distributeru. Distributer je lišio film egzotike izvornog autorstva i prilagodio ga svome ukusu. Na videokazetama s ovim prvorazrednim djelom hrvatske kulture, ni jednom riječju nije pisalo da se radi o hrvatskom proizvodu, a kamoli da bi netko spomenuo Ivanu Brlić-Mažuranić ili Milana Blažekovića.[17]
Te 1997. Croatia film udružio se s njemačkim HaffaDieboldom, podružnicom Constantin Mediena i televizijskom postajom ProSieben radi kreiranja nove verzije crtanog filma za međunarodno tržište.[9][10] Uz nekoliko izmijenjenih prizora i ponovno napravljenog završetka, ova je verzija sinkronizirana za njemačko govorno područje, prije nego što je prodana u 70 teritorija diljem svijeta.[10] Švedska TV1000 bila je među prvim postajama koja je emitirala HaffaDieboldovu verziju na televiziji pod naslovom Lapitch den lilla skomakaren.[10][18] Za englesko govorno područje glasovi su snimljeni u Vancouveru u Britanskoj Kolumbiji, u Koko Productionsu i Airwaves Sound Designi; Rainmaker Digital Pictures rukovala je postprodukcijom. U ovoj je verziji kanadska glumica Cathy Weseluck posudila glas Hlapiću.[19]
Glasovi
- Ivan Gudeljević kao šegrt Hlapić
- Maja Rožman kao Gita
- Tarik Filipović kao Amadeus/Vlasnik vrtuljka
- Pero Juričić kao Bundaš/Vlasnik cirkusa
- Relja Bašić kao Crni štakor
- Vlado Kovačić kao Majstor Mrkonja
- Marina Nemet kao Majstorica
- Hrvoje Zalar kao Grga
- Ljiljana Gener kao Jana
- Zorko Sirotić kao Marko
- Ivana Bakarić kao Markova majka
- Božidarka Frajt kao Grgina majka
- Emil Glad kao Medo
- Ivica Vidović kao Markov otac
- Mato Ergović kao Gostioničar
- Mladen Crnobrnja kao ptica Štef
- Slavko Brankov kao Jazavac
- Sven Šestak kao Lisac
- Marinko Prga kao Zec
- Ivo Rogulja kao Gradonačelnik
- Barbara Rocco kao Praščić
- Zlatko Crnković kao Pripovjedač
Glazba
Glazbu za film izvode Srebrna krila, Slavko Pintarić, Vladimir Kočiš i Silvestar Dragoje te Branka Delić.[20] Za međunarodno tržište bilo je nekih izmjena, novi skup pjesama i izvođača.[21] Glazbu za izvornu verziju skladao je Duško Mandić, a pjesme je napisao član osoblja Pajo Kanižaj. Petar Grašo pridonio je produkciji pjesmom "Ljubav sve pozlati" ali nije zapisan u creditima. Dio pjesme čuje se pri završnom dijelu odjavne špice. Producent filma Željko Zima režirao je glazbeni spot.[22] Pjesma se također pojavila na zadnjem mjestu Grašina debitantskog albuma 1997. Mjesec iznad oblaka u izdanju Orfeja i Tonike.[23][24][25]
Za međunarodnu je verziju njemački umjetnik Hermann Weindorf radio na novom skupu pjesama i glazbe, zamijenivši izvorni hrvatski rad Duška Mandića. "Take My Hand" koju izvodi Jane Bogart zamijenila je Grašinu "Ljubav sve pozlati". Njemački album s glazbom za ovaj film izdan je na CD-u i kazeti pod etiketom Ariole 6. listopada 1997.[21]
Vidi još
Izvori
Vanjske poveznice
Wikiwand in your browser!
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
