Ćamil Sijarić

Ćamil Sijarić (Šipovice, 18. prosinca 1913. – Sarajevo, 6. prosinca 1989.), bosanskohercegovački i crnogorski književnik bošnjačkog podrijetla, redovni član Akademije znanosti i umjetnosti Bosne i Hercegovine (ANUBiH) i Crnogorske akademije znanosti i umjetnosti (CANU).

Ćamil Sijarić
Rođenje	18. prosinca 1913. Bijelo Polje, Crna Gora
Smrt	6. prosinca 1989. Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Zanimanje	književnik
Književne vrste	roman
Književni period	modernizam
Važnija djela Bihorci
Portal o životopisima

Životopis

Ćamil Sijarić na crnogorskoj poštanskoj marki

Ćamil Sijarić je rođen 18. prosinca 1913. godine u selu Šipovice, kod Bijelog Polja. Bio je najstarije dijete u zemljoradničkoj obitelji Šabana i Elmaze Sijarić. Izgubio je roditelje još dok je bio dijete, a brigu o njemu i mlađem bratu Šabanu preuzeo je stric Ilijaz.^[1] Osnovnu školu je završio u Godijevu kod Bijelog Polja, a potom od 1927. do 1935. godine pohađao Veliku medresu kralja Aleksandra u Skoplju iz koje je istjeran zbog političkih aktivnosti. Školovanje je nastavio u Vranju i u tamošnjoj gimnaziji maturirao 1936. godine, nakon čega je prešao na studije prava u Beogradu. Diplomirao je 1940. godine. Kao student objavljivao je poeziju u časopisima "Mlada kultura" i "Nova žena". Surađivao u "Zori", "Brazdi", "Letopisu Matice srpske", "Stvaranju", "Savremeniku", "Životu"...^[2] Za za vrijeme Drugog svjetskog rata službovao je u Sarajevu, Mostaru, Bosanskoj Gradiški i Banjoj Luci. Za sekretara Suda narodne časti u Banjoj Luci izabran je 1945. godine, potom je bio novinar lista "Glas" i dramaturg Narodnog kazališta u Banjoj Luci. U Sarajevo je prešao 1947. godine te radio u redakciji lista "Pregled". Nakon toga je bio u glavnom odboru Narodnog fronta i redakciji "Zadrugara". U literarnu sekciju Radio Sarajeva je prešao 1951. godine i tu je ostao sve do umirovljenja 1983. godine.

U književnom stvaralaštvu bio je poznat po romanima u kojima je pisao o ljudima iz svoje regije. Na najbolji i najefikasniji način odslikao je život sandžačkih Bošnjaka, njihovu tradiciju, kulturu i običaje, govorni jezik područja Bihora, Peštera, Novog Pazara, cijelog Sandžaka. Među takvim djelima je i njegovo najpoznatije, roman Bihorci, nazvan upravo po stanovnicima te regije. Ćamil Sijarić spada u red najznačajnijih bošnjačkih pisaca. Pisac Zuvdija Hodžić je za njega rekao da je imao nevjerojatan dar usmenog kazivanja i da bi svaku svoju pripovijetku prvo ispričao, a tek onda zapisao. Djela su mu prevedena na albanski, bugarski, estonski, engleski, francuski, njemački, mađarski, turski, poljski i ruski jezik.^[3]

U Sarajevu je stradao u prometnoj nesreći 6. prosinca 1989. godine.

Nagrade

• Andrićeva nagrada (1980)
• Nagrada Društva pisaca Bosne i Hercegovine (1962)
• Jugoslavenska nagrada za roman (1983)

Djela

Kratka Proza

• Ram bulja (1953)
• Naša snaha i mi momci (1962)
• Sablja (1969)
• Na putu putnici (1969)
• Kad djevojka spava, to je kao da mirišu jabuke (1973)
• Francuski pamuk (1980)
• Rimski prsten (1985)

Romani

• Bihorci (Sarajevo, 1956)
• Kuću kućom čine lastavice (1962)
• Mojkovačka bitka (1968)
• Konak (1971)
• Carska vojska (1976)
• Raška zemlja Rascija (1979)
• Miris lišća orahova (1991)

Putopisi

• Zapis o gradovima (1970)
• Herceg-Bosno i tvoji gradovi (1986)

Poezija

• Lirika (1988)
• Koliba na nebu (1990)

Izvori

1. Uz stogodišnjicu rođenja Ćamila Sijarića: Bihorske tišine majstora priče. Pobjeda. 2. studenoga 2013. Pristupljeno 27. ožujka 2015.
2. Više od života: 105 godina od rođenja Ćamila Sijarića. vijesti.me. 5. kolovoza 2017. Pristupljeno 30. prosinca 2020.
3. Ćamil Sijarić. biografija.info. 5. kolovoza 2017. Pristupljeno 30. prosinca 2020.

Vanjske povezive

• Ćamil Sijarić, jergovic.com