From Wikipedia, the free encyclopedia
Vladimir Mažuranić (Karlovac, 16. listopada 1845. – Zagreb, 17. siječnja 1928.), bio je hrvatski leksikograf, književnik, pravnik, povjesničar i akademik JAZU.
Vladimir Mažuranić | |
Vladimir Mažuranić, na slici iz 1927. godine. | |
Rođenje | Karlovac, 16. listopada 1845. |
---|---|
Smrt | Zagreb, 17. siječnja 1928. |
Zanimanje | pravnik, leksikograf |
Portal o životopisima |
Vladimir Mažuranić rođen je u Karlovcu 1845. godine. Sin je hrvatskog bana i pjesnika Ivana Mažuranića (1814. – 1890.) i Aleksandre, sestre jezikoslovca Dimitrija Demetra, a otac hrvatske književnice Ivane Brlić-Mažuranić (1874. – 1938.). Pohađao je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu koju je završio 1862. godine.[1] Studirao je pravo, započevši u Beču, a završivši u Zagrebu 1866. godine.[2] Nakon toga bio je prislužnik u sudskoj službi, zatim pristav, te odvjetnik.[2] Radio je kao gradski sudac u Karlovcu, državni odvjetnik u Ogulinu i podžupan u Karlovcu.[3] Bio je savjetnik za civilna pitanja u okupaciji Bosne od 1878. do 1884. godine i načelnik u Odjelu za pravosuđe Hrvatsko-slavonsko-dalmatinske vlade od 1884. do 1898. godine. Također, bio je predsjednik Banskoga stola u Zagrebu od 1898. do 1912. godine. Za pravoga (redovitoga) člana JAZU izabran je 1910. godine.
Predsjedavao je Jugoslavenskom akademijom znanosti i umjetnosti od 16. svibnja 1918. godine do 25. travnja 1921. godine, a naslijedio ga je Gustav Janeček.[4] Na mjesto je predsjednika došao nakon Tomislava Maretića.
Umro je u Zagrebu 1928. godine. Pokopan je 21. siječnja 1928. godine u obiteljskoj grobnici Mažuranićevih na Mirogoju.[5]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.