Učenik (kršćanstvo)
From Wikipedia, the free encyclopedia
U povijesti kršćanstva, učenicima su se nazivali pratitelji i pristaše Isusa u doba njegove službe. Dok je Isus imao veliki broj sljedbenika, izraz učenik obično se rabi za Dvanaestoricu apostola, uži krug ljudi koji je možda predstavljao dvanaest plemena Izraela. Uz Dvanaestoricu, evanđelja i Djela apostolska navodi različiti broj učenika koji je varirao od 70 i 120 do "rastuće mase". Isus je prihvaćao žene i grješnike (one koji su prekršili zakone o čistoći) među svoje sljedbenike, iako nije jasno da li su bili učenici. U Djelima se navodi kako i sami apostoli imaju učenike.