Svjetska meteorološka organizacija
From Wikipedia, the free encyclopedia
Svjetska meteorološka organizacija (engl. World Meteorological Organization ili WMO, fr. Organisation météorologique mondiale ili OMM) je međuvladina specijalizirana organizacija Ujedinjenih naroda za meteorologiju (vrijeme i klimu), hidrologiju i srodne geofizičke znanosti, sa sjedištem u Ženevi. Osnovana je 23. ožujka 1950., a prethodila joj je Međunarodna meteorološka organizacija (eng. International Meteorological Organization ili IMO), osnovana 1873. u Beču. Danas je u nju učlanjeno ukupno 185 država i 6 teritorija. Vrhovno je tijelo organizacije Svjetski meteorološki kongres koji se održava svake četvrte godine, a izvršno je tijelo Izvršni savjet. Na čelu je organizacije glavni tajnik. Provedba programa koordinira se putem 6 regionalnih asocijacija (Afrika, Azija, Južna Amerika, Sjeverna Amerika, Karibi i jugozapadni Pacifik, Europa) te osam tehničkih povjerenstava (bazični sustavi, instrumenti i metode opažanja, atmosferske znanosti, zrakoplovna meteorologija, poljoprivredna meteorologija, oceanografija i pomorska meteorologija, hidrologija, klimatologija). Sada se u njezinu okviru provodi niz operativnih i istraživačkih programa, na primjer: svjetsko meteorološko bdjenje, svemirski program za zaštitu i prevenciju prirodnih katastrofa, svjetski klimatski program, istraživanje atmosfere i okoliša, primjena meteorologije, hidrologija i vodeni resursi, obrazovanje i obučavanje u okviru tehničke suradnje.[4]
Osnivanje | 23. ožujka 1950. |
Predsjednik | Gerhard Adrian[1] Njemačka |
Glavni tajnik | Petteri Taalas[2] Finska |
Sjedište | Ženeva Švicarska |
Broj članica | 193[3] |
Službena stranica | www.wmo.int |
Sjedište SMO-a je u Ženevi, a sadašnji predsjednik je Alexander Bedritsky, glavni tajnik je Michel Jarraud, izabrani na 14. Svjetskom meteorološkom kongresu 2003. Svjetska meteorološka organizacija tvori jedinstvenu mrežu, s tri svjetska meteorološka centra, 34 regionalna specijalizirana meteorološka centra i 188 zemaljskih ili nacionalnih meteoroloških centara, skuplja, obrađuje i razmjenjuje oko 15 milijuna znakovnih podataka na dan i izrađuje 2 000 vremenskih karata. Zahvaljujući tim podacima SMO je već 1975. izdala prvu znanstvenu objavu o promjenama ozonske ovojnice koja je bila preteča Bečkoj konvenciji, Montrealskom protokolu i njegovim naknadnim dopunama. Na poticaj Prve svjetske konferencije o klimi, održane 1976., tri godine kasnije ustanovljen je izvanredno važan Svjetski klimatski program koji svjetsku javnost upoznaje i upozorava s problemima globalnog zatopljenja i ozonskih rupa.
Hrvatska je članica od 8. studenog 1992., a stalni predstavnik Hrvatske pri SMO-u je Ivan Čačić, ravnatelj Državnoga hidrometeorološkog zavoda.