Sukotaj
From Wikipedia, the free encyclopedia
Sukotaj (tajlandski: สุโขทัย, "Zora sreće") je povijesni grad koji je od 1238. do konca 14. stoljeća (nekih 140 godina) bio prijestolnicom prvog tajlandskog kraljevstva, Kraljevstva Sukotaj, u današnjem sjevernom Tajlandu. U njemu se nalaze brojni spomenici koji svjedoče o nastanku tajlandske arhitekture u kojoj su se mješali brojni utjecaji s lokalnom tradicijom, poznat kao "sukotajski stil". Zbog toga je Sukotaj, zajedno s pripadajućim lokalitetima Kamfaeng Feta i Si Satčanalaja, upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 1991. god.
Povijesni grad Sukotaj s pripadajućim lokalitetima | |
---|---|
Svjetska baština – UNESCO | |
Država | Tajland |
Godina uvrštenja | 1991. (15. zasjedanje) |
Vrsta | Kulturno dobro |
Mjerilo | i, iii |
Ugroženost | — |
Poveznica | UNESCO:574 |
Koordinate | 17°01′16″N 99°42′13″E |
Moderni grad Novi Sukotaj se nalazi 12 km od ruševina Starog grada i glavni je grad istoimene tajlandske provincije. Nalazi se 427 km sjeverno od Bangkoka, pokriva područje od 6,596 km² i ima oko 37.000 stanovnika.