![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/7/75/Oton_Ivekovic%252C_Smaknuce_Matije_Gupca_%2528na_trgu_ispred_crkve_sv._Marka_u_Zagrebu%2529.jpg/640px-Oton_Ivekovic%252C_Smaknuce_Matije_Gupca_%2528na_trgu_ispred_crkve_sv._Marka_u_Zagrebu%2529.jpg&w=640&q=50)
Seljačka buna (Šenoa)
From Wikipedia, the free encyclopedia
Seljačka buna je povijesni roman hrvatskog književnika Augusta Šenoe.
Seljačka buna | |
---|---|
Autor | August Šenoa |
Država | Hrvatski |
Jezik | hrvatski jezik |
Rod (stil, žanr) |
Povijesni roman |
Izdavač | Vijenac (prvo izdanje) |
Datum (godina) izdanja |
1877. |
Vrijeme radnje | druga polovica 16. stoljeća |
Glavni lik(ovi) | Matija Gubec |
Prvi put je objavljen u časopisu Vijenac 1877. godine. Jedan je od pet romana Augusta Šenoe i njegov najvažniji povijesni roman. Radnja se temelji na stvarnim događajima Seljačke bune, koja je izbila na susedgradsko-stubičkom vlastelinstvu, zbog povećanja rente i terora Franje Tahija i drugih plemića, 1573. godine.[1]
Šenoa na početku iznosi posvetu prečasnomu i prevrijednomu gospodinu Mihovilu Pavlinoviću[2], jednom od najistaknutijih hrvatskih preporoditelja u Dalmaciji[3].
U romanu se odvija više paralelnih radnji: sukob Uršule Hening i Franje Tahija, nezadovoljstvo seljaka, nesretna ljubav između Jane i Đure Mogaića, te ljubav Sofije Hening i Tome Milića.[4] Plemići su podijeljeni na dvije protivničke strane. Na čelu prve strane je Franjo Tahi s banom Petrom Erdődyjem i Gašparom Alapićem. Protiv njih su Uršula Hening i Ambroz Gregorijanec. Buna počinje kada Tahi nepravedno namjerava protjerati Uršulu s njenog imanja. U početku romana, Uršula je uz seljake, dok se kasnije saznaje kako želi oženiti svoju kćer za Tahijeva sina, stoga se seljaci okreću i protiv nje i cijelog plemstva. Šenoa iznosi međusobne odnose feudalaca te položaj seljaka koji su podijeljeni na slobodnjake i kmetove. Uzrok bune su potlačivanje kmetova i visoki nameti. Detaljno su opisane masovne scene bitaka, a najviše se ističe Matija Gubec, vođa pobunjenih seljaka koji je u izravnom sukobu s Franjom Tahijem. Gubec je kmet iz Stubice, borac za pravdu i slobodu, kojeg su seljaci kasnije proglasili za "kralja". Na kraju roman Gubec pogiba pred crkvom sv. Marka u Zagrebu, kako bi spasio nekolicinu svojih ljudi. Autor često patnje hrvatskog naroda uspoređuje s biblijskim motivima.
Šenoa u romanu osuđuje ponašanje niskog plemstva i ujedno kritizira kolebljive i prevrtljive vladare, te iznosi ideje o jednakosti i bratstvu svih ljudi. Potrudio se istražiti stvarne događaje i na njima temelji radnju.