Sasanidski arheološki krajolik regije Fars
From Wikipedia, the free encyclopedia
Sasanidski arheološki krajolik regije Fars je naziv za 8 arheoloških sasanidskih lokaliteta u iranskoj pokrajini Fars koje je UNESCO upisao na popis mjesta svjetske baštine u Aziji 2018. godine jer „odražavaju optimalnu upotrebu prirodne topografije i svjedoči o utjecaju Ahemenida, Partske kulturne tradicije i rimske umjetnosti koje su značajno utjecali na arhitekturu i umjetničke stilove islamskog doba”.[1] Nalaze se na tri zemljopisna dijela jugoistočne iranske provincije Fars: Firuzabad, Bišapur i Sarvestan. Ove utvrđene građevine, palače i gradske mreže potječu od najstarijih i najkasnijih vremena Sasanidskog Carstva, koje se protezalo diljem regije od 224. do 658. godine. Među ovim nalazištima je glavni grad utemeljitelja dinastije Ardašira Papakana, kao i gradske i arhitektonske strukture njegovog nasljednika Šapura I.
Sasanidski arheološki krajolik regije Fars | |
---|---|
![]() | |
Država | ![]() |
Godina uvrštenja | 2018. (42. zasjedanje) |
Vrsta | Kulturno dobro |
Mjerilo | ii, iii, v |
Ugroženost | — |
Poveznica | UNESCO:1568 |
Koordinate | 29°46′39″N 51°34′14″E |
Lokacija Firuzabada u Iranu |
Na mjestu drevnog grada Gura, osnivač Sasanidskog Carstva Ardašir I. dao je sagraditi novi glavni grad, koji je bio poznat pod nazivima Hor-Ardašir, Ardašir-Hure, te Šari-Gur. Grad je imao kružni tlocrt, tako precizan da je perzijski povjesničar Ibn Balhi napisao kako je „građen uz pomoć kompasa“. Oko gradskih zidina protezao se jarak promjera 2 km, odnosno 50 metara širine. Pristup se vršio s četiri gradskih vrata; Hormuz vratima na sjeveru, Ardašir vratima na jugu, Mitra vratima na istoku, te Bahram vratima na jugu. Kraljevski dijelovi grada nalaze se na središnjem dijelu u obliku kruga promjera oko 900 m.