![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/0/0c/Impctprmtr.png/640px-Impctprmtr.png&w=640&q=50)
Rutherfordovo raspršenje
From Wikipedia, the free encyclopedia
Rutherfordovo raspršenje je pojava iz nuklearne fizike, kojom se objašnjava skretanja alfa-čestica koje udaraju u tanke listiće metala, a s njim se dokazuje postojanje pozitivno nabijene atomske jezgre, koja ima gotovo svu masu atoma. Rutherfordovo raspršenje je objašnjenje strukture atomske jezgre, koje je nastalo nakon pokusa s alfa-česticama i zlatnim listićem, kojeg su izveli Ernest Rutherford, Hans Geiger i Ernest Marsden. Rezultati tog pokusa su pokazali da su skretanja alfa-čestica pod velikim kutevima bila jako rijetka, na primjer pri prolazu kroz listić platine na svakih 8000 jedna alfa-čestica bi skrenula pod kutom većim od 90º.[1]
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/0/0c/Impctprmtr.png/640px-Impctprmtr.png)
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/hr/thumb/7/75/Pokus_s_alfa-cesticama_1.jpg/640px-Pokus_s_alfa-cesticama_1.jpg)
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/c/c3/Rutherford_gold_foil_experiment_results.svg/250px-Rutherford_gold_foil_experiment_results.svg.png)
Donja slika: Dobiveni rezultati: samo mali dio alfa-čestice skreće, pokazujući da postoji pozitivan naboj u atomskoj jezgri (treba napomenuti da mjere nisu stvarne, atomska jezgra je još puno manja). To je Rutherfordov model atoma.