Posljednja večera (Tintoretto)
From Wikipedia, the free encyclopedia
Posljednja večera je veliko ulje na platnu Tintoretta naslikano od 1592. – 1594. godine u duhu novog pravca – manirizma, koje je odgovaralo potrebama protureformacije.
»Ovaj dramatičan prizor ima sposobnost da uključi gledatelja u duhu protureformacijskih ideala i vjerovanja katoličke Crkve u didaktičku prirodu umjetnosti.«
(Gardner's Art Through the Ages, Volume II, 13. izd., str. 494.)
Kratke činjenice
Posljednja večera | |
Tintoretto, 1592. – 1594. | |
ulje na platnu | |
366 × 569 cm | |
crkva San Giorgio Maggiore, Venecija | |
Portal: Likovna umjetnost |
Zatvori
Motiv Posljednje večere Tintoretto je naslikao više puta u svojoj dugoj karijeri. Raniji primjeri su za crkve San Marcuola (1547.), San Felice (1559.), San Trovaso (1566.), San Polo i Santo Stefano (oko 1570.) na kojima je prikazao prizor u frontalnoj perspektivi s figurama koji su za stolom paralelni okviru slike.
Posljednja večera iz crkve San Marcuola (1547.) Posljednja večera iz crkve San Felice (1559.) Posljednja večera iz crkve San Trovaso (1566.) Posljednja večera iz crkve San Polo (oko 1570.)
No, njegova slika za kor Crkve svetog Jurja Velikog (San Giorgio Maggiore) u Veneciji, gdje se i danas nalazi, je drukčija i najslavnija.