![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/8/80/%25C5%259Awi%25C4%2599to_%25C5%259Al%25C4%2585ska_piec_p.jpg/640px-%25C5%259Awi%25C4%2599to_%25C5%259Al%25C4%2585ska_piec_p.jpg&w=640&q=50)
Plitko ognjište
From Wikipedia, the free encyclopedia
Plitko ognjište je vrsta nekadašnje peći u kojoj se topila željezna ruda, korištenjem drvenog ugljena koji je reducirao željezove okside (uglavnom hematit) u željezo, a proizvod je bio spužvasto željezo, koje je bilo upotrebljivo tek nakon kovanja, a konačni proizvod je bio kovano željezo.
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/8/80/%C5%9Awi%C4%99to_%C5%9Al%C4%85ska_piec_p.jpg/640px-%C5%9Awi%C4%99to_%C5%9Al%C4%85ska_piec_p.jpg)
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/7/74/Iron_bloom.jpg/640px-Iron_bloom.jpg)
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/a/ac/Bas_fourneau.png/640px-Bas_fourneau.png)
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/0/0c/Metal_production_in_Ancient_Middle_East.svg/640px-Metal_production_in_Ancient_Middle_East.svg.png)
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/8/8c/Chinese_Fining_and_Blast_Furnace.jpg/640px-Chinese_Fining_and_Blast_Furnace.jpg)
Plitko ognjište je bilo vrlo jednostavne konstrukcije. Sastojalo se od gnijezda oslonjenog na jedan zid, kroz koji je prolazila mlaznica mijeha za raspirivanje vatre. Gnijezdo se je ispunilo izmjenično slojevima željezne rude i drvenog ugljena, koji su se zatim zapalili. Puhanjem zraka kroz mijeh povisila bi se temperatura, tako da bi iz drvenog ugljena nastajao ugljikov monoksid, koji je vezao kisik iz željezovih oksida (uglavnom hematit), te se dobivalo spužvasto željezo i ugljikov dioksid. Pri tome je dobar dio željeza i dalje ostao vezan s kisikom (željezovi oksidi), te zajedno s nečistoćama kao tekuća troska otjecao iz ognjišta. Spužvasto željezo se skupljalo na dnu ognjišta sve dok ga ne bi potpuno ispunilo, pa bi se izvadilo i kovanjem bi se istiskivali ostaci troske i nečistoća (kovano željezo). Omjer između težine željezne rude i drvenog ugljena je bio otprilike 1 : 4. Ovim postupkom se dobivalo tek oko 12,5% željeza iz željezne rude, a težina spužvastog željeza je iznosila do 70 kilograma. Ovakva plitka ognjišta su se održala u Štajerskoj i Šleziji sve do 18. stoljeća.[1]