Otočje Galápagos
From Wikipedia, the free encyclopedia
Otočje Galápagos (šp. Islas Galápagos), službenog naziva Otočje Colón (Archipiélago de Colón), je otočje vulkanskih otoka u Tihom oceanu, smješteni uz ekvator i oko 972 km zapadno od obale Ekvadora, kojemu politički i pripadaju (Pokrajina Galápagos).
Otočje Galápagos | |
---|---|
Svjetska baština – UNESCO | |
Država | Ekvador |
Godina uvrštenja | 1978. (1. zasjedanje) Prošireno 2001. i 2003. |
Vrsta | Prirodno dobro |
Mjerilo | vii, viii, ix, x |
Ugroženost | 2007.-2010. |
Poveznica | UNESCO:1 |
Koordinate | 0°40′S 90°33′W |
Otočje je geološki jako mlado i slavno je po velikom broju endemskih vrsta koje je prvi izučavao Charles Darwin 1835. godine. Njegova zapažanja i prirodoslovna kolekcija pridonijeli su razvoju Darwinove teorije evolucije prirodnim odabirom. Na stogodišnjicu Darwinove knjige "Podrijetlo vrsta", 95% površine otočja 1959. godine proglašeno je nacionalnim parkom i pomorskim rezervatom biosfere. Zbog toga je Otočje Galápagos upisano na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Americi kao prva svjetska baština u svijetu na prvom zasjedanju 1978. godine kao "živi muzej evolucije". Otočje je 1986. postalo pomorskim rezervatom površine 70.000 km², a 1990. i rezervat kitova.[1]