Oružane snage Poljsko-Litavske Unije
From Wikipedia, the free encyclopedia
Oružane snage Poljsko-Litavske Unije sastojala se od dvije odvojene vojske – Krunske vojske Kraljevine Poljske i Vojske Velike Kneževine Litve[1] nakon Lublinske unije 1569. godine, koje su se udružile u Poljsko-Litavsku Uniju. Vojskom svake zemlje zapovijedali su njihovi hetmani. Najobučenija, a ujedno i najmoćnija specijalna formacija obje vojske bili su Krilati Husari. Poljsko-Litavska mornarica nikada nije igrala važnu vojnu ulogu te je prestala postojati sredinom 17. stoljeća.
Oružane snage Poljsko-Litavske Unije | |
---|---|
Wojsko I Rzeczypospolitej (polj.) | |
Utemeljena | 1. srpnja 1569. |
Raspuštena | 24. listopada 1795. |
Grane | -Wojsko kwarciane -Wojsko suplementowe -Wojsko komputowe -Pospolite ruszenie -Kozacy rejestrowi -Gwardia koronna -Wojsko najemne -Wojska prywatne -Wojska powiatowe -Wojska miejskie -Obrona potoczna |
Vodstvo | |
Hetman | -Stanisław Żółkiewski -Jan Karol Chodkiewicz -Stanisław Koniecpolski -Stefan Czarniecki -Giovanni III. Sobieski -Józef Antoni Poniatowski |
Ljudstvo | |
Djelatno osoblje | 1659. 54.000 – 60.000 1717. 24.200 1792. 65.000 1794. 14.000 |
Povezani članci | |
Povijest | novi vijek |
Krilati Husari – specijalno teško konjaništvo Poljsko-Litavske Unije |
Snage Unije bile su angažirane u brojnim ratovima na jugu (protiv Osmanskog Carstva), istoku (protiv Moskovskog Carstva i kasnije Ruskog Carstva) te sjeveru (protiv Švedskog Carstva), kao i unutarnjim sukobima od kojih se ističu kozački ustanci. U početku je vojska Unije obično bila vrlo uspješna, ali je postepeno padala moć od sredine 17. stoljeća. Mučena nedostatkom oružja, bila je pod sve težim pritiskom da brani državu, a brojčano je bila inferiornija u odnosu na rastućih susjednih vojski.
Nakon raspada Unije, vojnu tradiciju Unije nastavile su Napoleonove poljske legije i vojska Varšavskog Vojvodstva.