Oppidum
From Wikipedia, the free encyclopedia
Oppidum (lat., množina: oppida) je naziv kojim su Rimljani opisivali veća - poluurbana ili urbana - naselja na područjima Zapadne i srednje Europe pred kraj željeznog doba. Ona se obično vezuju uz Kelte i njihovu kulturu, ali su ih gradili i njima susjedni narodi. Nakon što se Rimsko Carstvo konsolidiralo, izraz opidum je ušao kao službeni pojam za administrativno središte u provincijama.
Opidumi su se obično gradili na vrhovima brežuljaka, odnosno nastajali su od manjih utvrđenja koja bi se kasnije ogradila rovom, palisadom, grudobranom ili kamenim zidom. U međuprostorima su se gradile kuće za stanovnike, odnosno civilni objekti. Kao takvi, oppidumi su igrali važnu ulogu u postupnoj urbanizaciji sjevera Europe. Rimljanima su često služili kao dio infrastrukture za urbanizaciju i romanizaciju novoosvojenih provincija.