XXXI. Olimpijske igre – Rio de Janeiro 2016.
From Wikipedia, the free encyclopedia
XXXI. Olimpijske igre Rio de Janeiro (portugalski: Jogos Olímpicos de Verão de 2016), poznate i pod nazivom Rio 2016., bile su 31. Ljetne olimpijske igre održane od 5. do 21. kolovoza 2016. u brazilskom gradu Rio de Janeiru pod krilaticom Um mundo novo (Novi svijet).[1]
XXXI. Olimpijske igre Rio de Janeiro 2016. | ||
broj država | 205 (+ izbjeglice i olimpijski tim) | |
---|---|---|
broj športaša | 11.303 | |
broj športova | 28 | |
broj natjecanja | 306 | |
otvaranje igara | 5. kolovoza | |
zatvaranje igara | 21. kolovoza | |
športaška prisega | Robert Scheidt | |
sudačka prisega | Martinho Nobre | |
olimpijska baklja | Vanderlei Cordeiro de Lima |
Na Igrama je nastupilo više od 11.000 športaša iz 207 nacionalnih olimpijskih odbora, uključujući i športaše iz reprezentacije izbjeglica, Kosova i Južnog Sudana po prvi put.[2] Prvi put na jednim igrama nastupile su i trojke, maratonke Lejla, Ljina i Lili Luik iz Estonije.[2][3] Na Igrama se dijelilo 306 kompleta odličja u 28 športova, uključujući i ragbi sedam i golf kao povratničke športove,[4] koji su na repertoar Igara uvršteni 2009. na 121. zasjedanju MOO-a u Kopenhagenu.[5]
Športska natjecanja održavala su se na 33 borilišta u gradu domaćinu i Manausu, Sao Paulu, Belo Horizonteu, Salvadoru i Brasiliji. Ove Olimpijske igre ujedno su i prve održane pod vodstvom Thomasa Bacha, 9. predsjednika MOO-a. Također to su i prve igre održane u Južnoj Americi, u zemlji portugalskog govornog područja i tek druge po redu (nakon Sydneya 2000.) održane na južnoj polutci.[6]
Igre su ostale obilježene po brojnim spletkama i kontroverzama, među kojima se najviše isticala opasnost od širenja Zika groznice, zbog čega su neki športaši (posebice golferi, tenisači i košarkaši) otkazali svoje nastupe na Igrama.[7] Veliki val nezadovoljstva jedriličara izazvale su snimke prljave vode u zaljevu Guanabara natopljene smećem, leševima i ljudskim fekalijama.[8]
Svečanom otvaranje Igara gledalo je 50.000 posjetitelja na Maracani i oko tri milijarde ljudi diljem svijeta preko svojih televizijskih kanala. Športsku prisegu položio je brazilski jedriličar Robert Scheidt, sudačku Martinho Nobre dok je olimpijski plamen upalio dugoprugaš Vanderlei Cordeiro de Lima.[9]
Najviše odličja, njih 121, osvojile su Sjedinjene Američke Države, od čega 46 zlatnih.[10] Druga na ljestvici bila je Velika Britanija, ostvarivši najviši plasman u olimpijskoj povijesti nakon domaćinstva 2012.[11] Kina je na ukupnoj ljestvici zauzela treće mjesto,[12] dok je Brazil kao domaćin osvojio 7 zlatnih odličja i završio 13. Svoja prva zlatna odličja uopće na Olimpijskim igrama osvojili su: Kosovo u džudu[13] Fidži u ragbiju sedam, Portoriko u tenisu, Tadžikistan u bacanju kladiva i Vijetnam u streljaštvu.