Nacrt:Teorija učenja (obrazovanje)
From Wikipedia, the free encyclopedia
Teorija učenja objašnjava kako učenici primaju, obrađuju i pamte informacije tijekom učenja. Razumijevanje ili pogled na svijet može se steći ili modificirati, a znanje i vještine mogu se sačuvati, ovisno o kognitivnim, emocionalnim, kontekstualnim čimbenicima te čimbenicima stečenih iz prethodnog iskustva. [1] [2]
Ovo je nacrt članka koji svatko može uređivati. Članak u glavnom imenskom prostoru mora zadovoljavati kriterije, imati nepristrano gledište i navedene izvore. Sav sadržaj mora poštovati smjernicu o životopisima živih osoba, biti provjerljiv, enciklopedijske prirode i slobodnih autorskih prava. Članak mora biti pisan hrvatskim jezikom, wikipedijskim stilom i mora sadržavati wikipoveznice i kategorije. Nakon što su svi preduvjeti zadovoljeni i članak je sadržajno dovršen, postavite zahtjev za premještanje stranice u glavni imenski prostor. Zadnja izmjena: Ivi104 (razgovor | doprinosi) prije 11 mjeseci. (osvježi) Nacrt nije uređivan barem dva mjeseca pa je svrstan u kategoriju za brisanje. Nacrte koji ne zadovoljavaju uvjete za brzo brisanje potrebno je predložiti za brisanje predloškom {{Brisati}}, a brisanje raspraviti u Raspravama o brisanju.
|
Bihevioristi podržavaju sustav nagrada i ciljeva u obrazovanju i gledaju na učenje kao na komponentu uvjetovanja. Prema edukatorima koji usvajaju kognitivnu teoriju, učenje je kao promjena u ponašanju ograničeno. Umjesto toga, fokusiraju se na učenika, a ne na okolinu, posebno na proces pamćenja. Zagovornici konstruktivizma tvrde da se informacije trebaju stjecati kroz individualno osmišljen proces stvaranja i da učenikova sposobnost učenja prvenstveno ovisi o onome što već zna i razumije. Teorija transformativnog učenja usredotočuje se na često nužnu promjenu u učenikovim predodžbama i svjetonazoru. Geografska teorija učenja usredotočuje se na načine na koje konteksti i okoline oblikuju proces učenja.
Izvan djelokruga obrazovne psihologije, obrazovna neuroznanost koristi metode poput funkcionalne magnetske rezonancije i potencijala vezanog uz događaje za proučavanje aktivnosti mozga dok izravno uči. Teorija višestrukih inteligencija, prema kojoj se učenje vidi kao interakcija brojnih različitih regija mozga, od kojih svaka ima svoje jedinstvene snage i slabosti kod bilo kojeg učenika, također je iznesena, ali empirijska istraživanja nisu pronašla dokaze koji bi to poduprli. [3] [4]