Muzejska integrirana zaštita od štetnika
From Wikipedia, the free encyclopedia
Muzejska integrirana zaštita od štetnika praksa je nadzora i kontrole štetnika unutar muzeja i drugih objekata kulturne baštine. Zaštita kulturne baštine svakako je krajnji cilj rada muzejskog osoblja. Najčešći štetnici u muzeju su razni glodavci, šišmiši, ptice, insekti i gljive.[1]
Ovaj članak nema wikipoveznica ili ih ima premalo. Članak treba dopuniti dodavanjem wikipoveznica na druge pojmove. |
Općenito se smatra da svaki muzej mora vršiti nadzor nad eventualnom prisutnošću štetnika. Upravo je u tu svrhu razvijena integrirana zaštita od štetnika.