![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/9/92/Mara_Brankovi%25C4%2587%252C_Esphigmenou_charter_%25281429%2529.jpg/640px-Mara_Brankovi%25C4%2587%252C_Esphigmenou_charter_%25281429%2529.jpg&w=640&q=50)
Mara Branković
From Wikipedia, the free encyclopedia
Mara Branković (Marija, Mara Hatun, turski Mara Brankoviç) (Vučitrn – 14. rujna 1487.) bila je kći Đurđa Brankovića i Irene Kantakouzene[1][2] te žena osmanskog sultana Murata II. Bila je pravoslavka.
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/9/92/Mara_Brankovi%C4%87%2C_Esphigmenou_charter_%281429%29.jpg/640px-Mara_Brankovi%C4%87%2C_Esphigmenou_charter_%281429%29.jpg)
Zaručena je 1431., a udala se za Murata 4. rujna 1435.[3][4] Mara je osmanskom sultanu u miraz donijela Dubočicu i Toplički okrug.
Poznato je da je bila sestra Grgura, Stefana i Lazara.
Nakon smrti Murata, Mara se vratila u Srbiju svom ocu.
Odbila je bračnu ponudu bizantskog cara Konstantina XI.
Mara je 1457. godine pobjegla u Osmansko Carstvo. U Osmanskom Carstvu velikodušno ju je primio njen posinak, sultan Mehmed II., koji ju je tretirao kao majčinsku figuru. Imala je vlastiti dvor u Ježevu, ali je bila prisutna i na sultanovom dvoru.