Louis Daguerre
From Wikipedia, the free encyclopedia
Louis-Jacques-Mandé Daguerre (Cormeilles-en-Parisis, 18. studenog 1787. – Petit-Bry-sur-Marne, 10. srpnja 1851.) je bio francuski umjetnik i kemičar koji je zapamćen svojim izumom Daguerretipa, preteče fotoaparata. Ključni izumitelj u razvoju fotografije.
Od 1822. god. Daguerre je u Parizu otvorio dioramu, kazalište namijenjeno za prikazivanje osvijetljenih prikaza na velikom platnu, gdje bi se višeslojne slike načinjene na manjim platnima izlagalo jakom svjetlu: uz vrlo spretno rukovanje dobivale su se slike u boji, koje bi se tijekom projekcije od oko četvrt sata postepeno mijenjale, kako bi operator mijenjao ulaz svjetlosti i obojene slojeve u projektoru. Cilj je bilo postići ljepotu i dramatičnost prikaza. Daguerre je priređivao takve predstava "po pariškoj modi" i u inozemstvu; tako i u Engleskoj i Škotskoj.
On i francuski izumitelj Nicéphore Niépce (1765. – 1833) - koji je 1822. godine napravio prvi heliograf, uz korištenjem katrana - su 1829. sklopili partnerstvo koje je trajalo 4 godine, do Niépceve smrti 1833. Njih su dvojica zajednički razvijali tehniku u kojoj bi se tanki sloj katrana satima ili čak danima osvjetljavao, da bi se potom manje stvrdnuti dijelovi uklonili otapalom, ostavljajući tamnije dijelove crno-bijelog snimka; potom bi se metalna ili druga ploča na kojoj bi tako dobiveni negativ bio sačinjen koristila za izradu litografije (te se govori o tehnici fotolitografije, koja se u tiskarstvu koristi do danas). Niepce je uspio proizvesti tek grube snimke, a ni u suradnji s Daguerreom se nije odmaklo dalje od snimki čvrstih objekata ili rukom načinjenih slika; potom se snimke nerijetko dorađivalo rukom.
Daguerre je nakon Niépceove smrti nastavio raditi na poboljšanju tehnike fotografiranja, koristeći srebrne soli umjesto katrana. Naposljetku je - pod imenom Daguerretip - izradio medij sačinjen od posrebrenog tankog bakrenog lista, izloženog dodatno parama srebornog jodida; list bi se potom izlagao osvjetljenju u kameri, tj. komori iza optičke leće. Nakon nekoliko godina eksperimentiranja Académie des Sciences je 9. siječnja 1839. podržala projekt, u kojem je Daguerre učinio daljnji napredak koristeći živine pare kojim se (u tamnoj komori) dodatno razvijalo vrlo blijedu sliku koja je nastajala nakon ekspozicije u kameri. Uz ovo poboljšanje, ekspozicija je u kameri trebala trajati desetak minuta, umjesto više sati koji su dotle bili potrebni da dovoljno oštra snimka nastane u samoj kameri. Daguerreov izum je otkupila francuska država - Daguerre je zauzvrat dobio relativno skromnu doživotnu rentu - te ga je 19. kolovoza 1839. francuska vlada proglasila projektom "Libérez au monde" (fr. Slobodan za svijet); objavivši sve tehničke upute kako bi ih svi mogli koristiti, kao dar Francuske čitavom čovječanstvu.
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/5/57/Boulevard_du_Temple_by_Daguerre_%28unmirrored%29.jpg/640px-Boulevard_du_Temple_by_Daguerre_%28unmirrored%29.jpg)
Međutim je Daguerre 12. kolovoza, dakle nekoliko dana prije francuske objave, podnio zahtjev za zaštitu patenta u Engleskoj, pa francuska objava ondje nije imala pravnog učinka - nego su korisnici iz Velike Britanije morali plaćati za korištenje patenta; to je usporilo razvoj fotografije u Velikoj Britaniji, u kojoj je samo manji broj snimatelja imao licencu za korištenje tehnike Daguerretipa. U Velikoj Britaniji se Dagerretip koristio u konkurenciji sa srodnom tehnikom poznatom kao "Calotype" (ili Talbottype), koju je u punini razvio 1841. godine William Henry Fox Talbot: tu se umjesto bakrene ploče koristio papir premazan srebrnim kloridom. Talbotova tehnika je koristila slična načela, ali je tehnički izvođena na dosta različit način, u odnosu na metodu koju je razdvio Daguerre.
Dagerotipije su ispočetka predstavljale zrcalne snimke objekata; tek kasnije se počelo koristiti u kamerama ogledala i invertirajuće prizme, kako bi se dobila snimka čije su strane odgovarale onima u naravi. Dagerotipije su tipično korištene za izradu portreta, a rjeđe pejzaža; pritom bi se snimanje uvijek upriličilo za jakog sunca. Dagerotipije su stvarale samo jednu snimku, koju se nije moglo umnožavati. Veličina cijele dagerotipske ploče je bila 16,5 x 21 cm, a izrađivale su se i manje - od polovine, četvrtine, šestine, devetine i šesnaestine pune ploče. Tipično su se potom izlagale u okvirima ovalnog ili vitičastog oblika, koji su trebali naglasiti bitni sadržaj snimke.
Louis Daguerre se nalazi na listi 72 velika znanstvenika čija su imena ugravirana na Eifellovom tornju.