Korejski jezik
From Wikipedia, the free encyclopedia
Korejski jezik (jkor. 한국어, hangugeo, skor. 조선말, chosŏnmal; ISO 639-3: kor) službeni je jezik Sjeverne i Južne Koreje. Također je jedan od dva službena jezika u pokrajini Yanbian u Kini. Ukupno postoji preko 66.305.000 govornika korejskog, od čega je 42.000.000 u Južnoj Koreji (1986.), 20.000.000 u Sjevernoj Koreji (1986.), 1.920.000 u Kini (2000.), gdje su etnički poznati kao Chaoxian, 670.000 u Japanu (1988.) te 149.000 u Ruskoj Federaciji (2002.). Nepoznat broj živi u Bangkoku, Tajland.
Korejski jezik | |
Hangugeo 한국어 Chosŏnmal 조선말, | |
Države | Južna Koreja Sjeverna Koreja |
Regije | Istočna Azija |
Govornici | 78 milijuna |
Rang | 17. |
Razredba | Korejski jezici[1][2][3][4][5][6] |
Pismo | jkor. hangul (한글) skor. chosŏn'gŭl (조선글) |
Službeni status | |
Služben u | Južna Koreja Sjeverna Koreja |
Ustanova | - |
Jezični kôd | |
ISO 639-1 | ko |
ISO 639-2 | kor |
ISO 639-3 | kor |
Povezani članci: jezik | jezična porodica | popis jezika (po kodnim nazivima) |
Podjelom na povijesna razdoblja korejski se jezik dijeli na: starokorejski, srednjekorejski, moderni korejski i suvremeni korejski.[7]
Neki od dijalekata korejskog jezika su: ch’ungch’ongdo, cheju, chollado, hamgyongdo, hwanghaedo, kyongsangdo, p’yong’ando, seoulski.