From Wikipedia, the free encyclopedia
Konzervacija keramike, odnosno konzervacija-restauracija keramike označava djelatnost usmjerenu na zaštitu i očuvanje povijesnih te arheoloških predmeta izrađenih od keramike ili porculana. U nju su uključena sva djelovanja usmjerena na prevenciju odnosno usporavanje propadanja predmeta, kao i na poboljšanje dostupnosti i čitljivosti istih predmeta kulturne baštine. Od izrazitog značaja za proces konzervacije keramičkih predmeta je i temeljito, minimalno barem teoretsko, a poželjno i praktično poznavanje uzroka i značajki propadanja istih, te najvažnijih tehnika izrade i urešavanja keramičkih izrađevina.Neophodno je i barem elementarno poznavanje povijesnog razvoja keramike, kao i osnovnih postavki arheologije,te etnologije. Veliku važnost ima i poznavanje suvremene konzervatorske prakse i teorije, ali i etike, te poznavanje znanstveno zasnovanih metoda istraživanja predmeta od keramike i porculana.
Razvoj keramike možemo pratiti od paleolita, i pojave najstarijih kultura, iz paleolitskog lončarstva razvila se današnja suvremena keramika. Danas poznajemo sljedeće osnovne vrste keramike;
U principu tri su osnovna načina izrade keramičkih predmeta,na lončarskom kolu, lijevanjem i direktnim modeliranjem.Danas se ovim klasičnim tehnikama može pridružiti i trodimenzionalni ispis.
Najstariji su keramički predmeti oblikovani od dugih glinenih traka odnosno valjaka.Nakon oblikovanja predmeti se suše te zatim peku na manje ili više visokoj temperaturi,najmanje jednom, no češće barem 2 ili više puta.Pečeni predmeti mogu biti urešeni obojenim ili bezbojnim glazurama, oslikani najrazličitijim podglazurnim ili nadglazurnim bojama,te pozlaćeni.Osim glazurama predmet možemo ukrasiti i engobama,iste su u pravilu od gline razmočene u rijetku kašu a mogu im se dodatai i metalni oksidi.Temperatura pečenja obično je do 1000 C za običnu keramiku,1100-1300 C za kameninu,te 1200 - 1400 C za porculan.
Gorivo za loženje keramičkih peći nekada je uglavnom bilo drvo,te rjeđe ugljen,današnje su peći većinom na plin ili električnu struju.
Keramičke glazure su po sastavu srodne staklu,nekada su većinom sadržavale otrovne spojeve olova,dok su danas u pravilu bezolovne,barem u razvijenijim dijelovima svijeta.
Osim čisto mehaničkih uzroka oštećenja,najčešći su uzrok oštećenja ona izazvana topivim solima,prije svega na keramici neostakljenog crijepa,i to opet prije svega na arheološkom materijalu.Kod predmeta u uporabi može doći i do oštećenja nastalih abrazijom,naglim zagrijavanje ili hlađenjem,mrljama od raznih vrsta hrane,stvaranja plijesni,mrlja od metala nastalih zbog njihovog korodiranja.Kod nestručno konzerviranih predmeta može doći i do oštećenja zbog neprimjereno izvedenog konzervatorskog zahvata.
Uključuje pisanu i foto dokumentaciju te eventualna istraživanja provedena na samom predmetu.Obavezno se dokumentiraju i svi postupci,te materijali koje koristimo pri radu,a sastavni dio dokumentacije mora biti i preporuka za daljnje čuvanje predmeta.
Poželjno je da u donošenju ovih odluka sudjeluje što veći broj stručnjaka,kao minimum možemo uzeti povjesničara umijetnosti ili arheologa,znanstvenika koji se bavi propadanjem keramičkih predmeta,te samog konzervatora restauratora.
Osnovno je sredstvo za čišćenje prije svega destilirana voda.
3-30 % otopina vodikovog peroksida,za uklanjanje prljavštine iz pukotina,te tamnih ili masnih mrlja na keramici,obavezno koristiti zaštitne rukavice i naočale![1]
Najjednostavnije se stari popravci predmeta uklanjaju uronjavanjem u vruću vodu,većina će ljepila pri ovom postupku barem omekšati.Ljepila na bazi šelaka i voštano smolnih mješavina uklanjaju se mješavinom cikloheksanona i etilendiamina.Epoksidna i na poliesteru zasnovana ljepila se pak uklanjaju 15% otopinom benzolsulfokiseline u dimetilformamidu.Kako su ovo prilično toksični pripravci ovaj posao mora se obaviti u digestoru[2]!
Kod keramike poroznog crijepa koriste se polivinil acetatna ljepila ( Drvofix ),ili Lascaux 742,[3]kod porculana se može koristiti i ljepila za staklo tj.Araldit 2020. Prema jednom engleskom članku na keramici poroznog crijepa može se koristiti i ugušćena otopina Paraloida B 44[4]
Najčešće se još uvijek koristi gips,s time da prednost treba dati vrstama koje se koriste u zubarstvu kod izrade kalupa i rekonstrukcija.Često se koriste i razne na polimerima zasnovane mase.Posljednjih godina u svijetu je uspješno ispitano i primijenjeno i korištenje 3D snimanja ,digitalne modelacije te 3D ispisa, već prvi rezultati pokazuju nesumnjive mogućnosti ovih tehnologija.[5][6]
Za retuš se koriste prije svega lako uklonivi materijali.Postoje i gotova sredstva za imitiranje glazura.Mogu se koristiti bolje vrste vodenih boja,te eventualno pigmenti vezani odgovarajućim vezivom,uz eventualni dodatak sredstava za matiranje.
Dobrim se pokazao i američki premaz za podove Future Premium Floor Finish( danas se u USA prodaje pod nazivom Pledge,u Engleskoj kao Klear ,osim u restauriranju rado ga koriste i modelari).[7]
U nekim slučajevima mogle bi se koristiti i samoljepive pomoću inkjet printera izrađene rekonstrumcije .[8][9]
U principu bi retuširani dijelovi morali biti uočljivi barem iz blizine, u suvremenom se restauriranju tkz. nevidljivi retuš izvodi isključivo za potrebe tržišta umjetninama,te ga se smatra neprimjerenim muzealnom pristupu predmetima.[10]
Uključuje pisanu i foto dokumentaciju te eventualna istraživanja provedena na samom predmetu.Obavezno se dokumentiraju i svi postupci,te materijali koje koristimo pri radu,a sastavni dio dokumentacije mora biti i preporuka za daljnje čuvanje predmeta.Kod arheloških predmeta bilo bi poželjno i da dio dokumentacije budu i napomene o iskapanju ,tipu tla,odnosno vrsti i dubini vode u kojoj je predmet pronađen.
Poželjno je da u donošenju ovih odluka sudjeluje što veći broj stručnjaka,kao minimum možemo uzeti arheologa upoznatog s temeljnim principima konzervacije arheoloških predmeta,znanstvenika koji se bavi propadanjem keramičkih predmeta,te samog konzervatora restauratora.
Najčešće predmete odsoljavamo u destiliranoj vodi,kojoj možemo dodati i malo timola ili natrij pentaklorfenolata.U početku vodu mijenjamo svaki dan,kasnije 2 puta tjedno.Količinu soli kontroliramo ili argentometrijski ili mjeračem vodljivosti.Ruska literatura spominje i odsoljavanje elektrolitskim putem.[11]Netopive soli najjednostavnije uklonimo mehaničkim putem,kemijske metode manje su podesne,te ih je bolje izbjegavati.
Najjednostavnije sredstvo za konsolidaciju je 2 - 10 % otopina Paraloida B-72 ili Paraloida B-67.Može se koristiti i prije odsoljavanja,u slučaju lomljivih ,osjetljivih predmeta.
U principu bi se na arheološkom materijalu morala koristiti reverzibilna ljepila,prije svega ona posebno oblikovana za ovu svrhu,npr. Archaeocoll 2000 N i Mecosan L-TR(njemački proizvodi) ili Lascaux 742.[12][13][14]U SAD se pak mogu kupiti gotova ljepila na bazi Paraloida B-72 (HMG Acryloid B-72).[15]Ljepilo na bazi Paraloida B-72 možemo prirediti i sami(što više smole otopimo u što manjoj količini acetona).
U ove se svrhe još uvijek najčešće koristi gips,s napomenom da je bolje koristiti vrste koje se koriste u zubarstvu.Što se tiče retuša isti mora biti jasno uočljiv,te lako ukloniv s predmeta.Danas u obzir treba uzeti i tehnologije poput 3 d skeniranja ,digitalne modelacije i 3 d ispisa.[16]
Predmete bi trebalo čuvati pri temperaturi od 18-25 C.Preporučene vrijednosti relativne vlažnosti zraka najbolje da su između 40 i 65 %. Razina rasvijete od 50 do 250 lx,zavisno o vrsti predmeta,te prisutnosti retuša ,odnosno ljepila na istom.Predmete čuvati od zagađenog zraka, prašine i UV zračenja.Pri rukovanju koristi latex rukavice.Što češće kontrolirati stanje predmeta,posebice onih arheoloških!
U Hrvatskoj je školovanje za konzervatora restauratora keramike moguće samo na studiju konzervacije restauracije Sveučilišta u Dubrovniku.Nastavu su do 2013. vodili talijanski stručnjaci( samouki kipar i keramičar /!/ Giancarlo Marini 1936. – 2019.),nakon toga vodi je Kristina Kojan Goluža,školovana keramičarka i doktorica umjetnosti ( Dala otkaz 2021.).[17][18][19][20][21]
Ako izuzmemo opće zakonske akte rad konzervatorsko-restauratorske službe u Hrvatskoj,te stoga i restauratora keramike i porculana danas prije svega određuju sljedeći propisi:
Za restauratore i restauratore tehničare koji rade u Hrvatskom restauratorskom zavodu,Hrvatskom državnom arhivu,Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici,te samostalno,odnosno za restauratore i preparatore koji rade u muzejima:
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.