Jezgra (računarstvo)
From Wikipedia, the free encyclopedia
Jezgra (eng. kernel) operacijskog sustava jest srž operacijskog sustava i najniži apstracijski sloj koji je izveden programski. Jezgra je most između programa koji se izvode (procesa) i svega u njihovoj okolini, dakle za međusobnu komunikaciju između procesa, tako i između njih i ostatka računala ili vanjskog svijeta. Jezgra ima sve ovlasti i može pristupiti svakom resursu računala, dok se programima koji se izvode uskraćuje da izravno pristupaju željenim resursima, već u tu svrhu programi moraju pozivati funkcionalnosti jezgre. Time se postiže da se na jednom mjestu (u jezgri) mogu nametnuti sigurnosna i druga pravila važna za osiguranje smislenog ponašanja računala i svih programa u njemu kao cjeline. Jezgra može i ovlastiti neki program da pristupa određenom resursu računala i izravno, bez posredovanja jezgre. Ovo se obično koristi da se programu dâ izravan pristup određenom dijelu memorije (kako privatne memorije koju koristi samo taj program, tako i dijeljene memorije koju istovremeno koristi više programa); za pristup u druge resurse ovo se to rjeđe koristi, prvenstveno zato što je preduvjet za to odgovarajuća sklopovska podrška.
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/8/81/Jezgra.jpg)
Ovisno kako je dizajner operacijskog sustava pristupio problemu, te tehnološkim dostignućima do sada (2006.), jezgre su podjeljene na sljedeće podvrste:
- monolitne jezgre - sadrže sve predviđene dijelove i stoga su tipično velike
- mikro jezgre - neki funkcionalni dijelovi nisu dio jezgre, već se naknadno pokreću kao posebno privilegirani programi
- hibridne jezgre - funkcionalni nadskup monolitnih i mikro jezgri
- nano jezgre
- atipične jezgre
- egzo jezgre