Kama (rijeka)

Kama
	rijeka
	Most preko Kame kod Perma.
	Porječje Kame kao dio porječja Volge
Položaj
Države	Rusija;
Naselja	Solikamsk, Berezniki, Perm, Sarapul, Naberežnje Čelni
Fizikalne osobine
Duljina	oko 1.805 km
Površina porječja	507.000 km2
Istjek
• Prosječni	3.800 m3
Plovna od – do	ušća u Volgu do grada Kerčevskij (966 km)
Tok rijeke
Izvor	4 izvorišta kod sela Kuliga u Udmurtiji, Gornjokamska uzvisina
• Nad. vis.	360 m
• Koord.	58°11′43″N 53°45′16″E
Ušće	Kujbiševsko umjetno jezero na Volgi
• Koord.	55°21′50″N 49°59′52″E
Slijev	Kaspijski
Ulijeva se u	⤵ Volga → Kaspijsko jezero
Pritoci	Kosa, Višera, Silva, Čusovaja, Belaja, Vjatka
	izvor ušće Kama na zemljovidu europske Rusije

Kama (ruski: Ка́ма; tatarski: Çulman) je rijeka u Rusiji. Najdulja je lijeva pritoka rijeke Volge i najveća po dotoku, u stvari je veća od Volge prije spajanja. Ona je šesta rijeka po dužini u Europi te istovremeno pritoka najdužoj rijeci, Volgi. Na udmurtskom njeno ime znači "rijeka".

Kratke činjenice Položaj, Države ...

Zatvori

Izvire kod sela Kulige u Udmurtiji, Gornjokamska uzvisina i teče 200 km prema sjevero-zapadu, kod sela Lojno skreće prema sjeveroistoku sljedećih 200 km, prije nego što kod Čerdjinja skreće prema jugu i zapadu u Permski kraj.

Zatim opet teče kroz Udmurtsku i potom kroz Tatarstan, gdje se kod Čistopolja ulijeva u Volgu.

Nalazi se zapadno od gorja Urala i često je korištena kao trgovačka prometnica.

Veće pritoke su joj Južna Keljtma (Южная Кельтма), Višera (Вишера) s Kolvom (с Колвой), Čusovaja sa Silvom (rus. Чусовая с Сылвой), Belaja s Ufom (rus. Белая с Уфой) Ik (Ик) i Zai (Зай). Desne pritoke su Kosa, Obva i Vjatka (Коса, Обва, Вятка).

Sve Kamine desne pritoke (Kosa, Urolka, Kondas, Injva, Obva/(Коса, Уролка, Кондас, Иньва, Обва) i dio lijevih pritoka (Vesljana, Lunja, Leman, Južnaja Keljtma/Весляна, Лунья, Леман, Южная Кельтма) su nizinske rijeke koje teku sa sjevera.

Gornje, hladnije i brže, rijeke izviru na Uralu i utječu u Kamu s lijeve strane (Višera, Jaiva, Kosva, Čusovaja i njihove pritoke/Вишера, Яйва, Косьва, Чусовая). Manja pritoka je i rijeka Muljanka.

Podrijetlo vode je uglavnom od snježnih padalina te kiša i podzemnih voda. Tijekom proljeća od ožujka do lipnja, kada je najviša razina, proteče 60% godišnjeg istjeka. Doseg fluktuacije u razini iznosi do 8 m na gornjem toku i 7 m na donjem. Prosječni godišnji istjek je 3.800 m³/s, a maksimalni do 27.500 m³/s.

Prosječni godišnji istijek prikazuje tablica:

Više informacija mjesto, udaljenostt od ušća ...

mjesto	udaljenostt od ušća	veličina slijeva rijeke	prosječni godišnji istjek
Kamska hidroelektrana			1630 m³/s
Votkinska hidroelektrana			1750 m³/s
Nižnjekamska hidroelektrana
ušće	0 km	507.000 km²	3800 m³/s

Zatvori

Energetika - Umjetna jezera na Kami

Na Kami su sagrađena umjetna jezera kao dio Volga-Kama kaskade, od kojih su - gledano nizvodno - najveće sljedeće:

Kamsko umjetno jezero (1915 km², 12,2 mlrd. m³)
Votkinsko umjetno jezero (1120 km², 9,4 mlrd. m³)
Nižnjekamsko umjetno jezero (1084 km², 2,8 mlrd. m³)

Kama je plovna do grada Kerčevskij (966 km), a kod visokih voda još 600 km. Plovnost za niskih voda se održava produbljivanjem. Glavne luke su: Perm, Naberežnije Čelni, Solikamsk, Sarupol, Berezniki, Levšino, Krasnokamsk, Čajkovskij, Kambarka, Čistopol

Činjenica da Volga utječe u Kaspijsko more, je odavno poznata. Stoljećima je Volga bila drevni simbol Rusije. Prvo ozbiljno znanstveno praćenje ovih rijeka počelo je 1875. godine. Tada, kao rezultat mjerenja po različitim parametrima geografima postalo jasno, da je na ušću od Kame pritjecaj 4.300 m³/sek vode, a od Volge samo 3.100 m³/sek.

Rijeka Kama kod Perma.
Križanje rijeka Čusovaje (pritoka) i Kama.
Fotografija rijeke Kame i grada Perma.
Ruski rešetkasti most od Lavra Proskurjakova. Rana fotografija u boji, snimljeno oko 1912..
Rijeka Kama kod grada Sarapula.
Pogled na Kamu iz vlaka s željezničkog mosta.
Pogled na Kamu iz vlaka kod Perma.