From Wikipedia, the free encyclopedia
Ijekavski govor ili jekavski govor jedan je od refleksa nekih narječjâ hrvatskoga jezika, crnogorskoga, srpskoga, bošnjačkoga, kao i drugih južnoslavenskih jezika. On je ujedno i dominantni ali ne i jedini refleks hrvatskoga standardnog jezika (mlijeko, lijepo, bijelo ; ali gdje, živio, mio, nisam selo, vrelo).
U ovom refleksu staroslavenski glas jat izražen je kao (i)je. Osim u hrvatskom jeziku (i)jekavski jat se pojavljuje i u drugim slavenskim jezicima ili je zastupljen samo u pojedinim njihovim narječjima.
Treba razlikovati ijekavicu i jekavicu.
U ijekavici se staroslavenski glas jat ostvaruje kao ije ako je dug, a kao je ako je kratak.
U jekavici se staroslavenski glas jat ostvaruje kao jē ako je dug, a kako je ako je kratak. (ē je oznaka za dugo e)
Prema hrvatskom pravopisu zapisuje se kao da je ijekavica, a zapravo se uglavnom govori kao da je jekavica.
Bitna razlika između dugoga jē i kratkoga je leži u tome da se kratko je uvijek stapa s l i n u ļ (oznaka za lj) i ń (oznaka za nj), dok je to stapanje kog dugoga jē proizvoljno. U "biranom jeziku" ili "visokom standardu" preferira se nestopljeni izgovor.
Hrvatski ijekavski govori rasprostiru se po znatnom dijelu Hrvatske te Bosne i Hercegovine.
S time da se ovdje razlikuju 2 refleska jata, jekavski u dugim i kratkim slogovima na većini opisanog teritorija, te (i)jekavski u Dubrovnik i u Bosni istočno od istoimene rijeke.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.