Hrvatska stranka prava (1903.)
From Wikipedia, the free encyclopedia
Nakon što je krajem 19. st. u Banskoj Hrvatskoj uspostavljena stalna izborna koalicija tzv. domovinaša i obzoraša, drugim riječima Stranke prava i Neovisne narodne stranke, dvije su stranke, najviše zaslugom Napredne omladine, 15. siječnja 1902. godine, u Zagrebu, donijele odluku da se "Stranka prava i Neodvisna narodna stranka sjedinjuju u jednu jedinstvenu stranku, za sada pod imenom Hrvatska opozicija", s tim da će se još u toj godini definitivno odlučiti o imenu stranke, "sporazumno sa izaslanicima hrvatskih stranaka u Dalmaciji i Istri". To znači da su u proces stranačkoga ujedinjavanja uključene i srodne stranke u tim dvjema hrvatskim pokrajinama. I zaista, 29. siječnja 1903., održana je formalna skupština tih dviju već fuzioniranih stranaka te Čiste stranke prava, na kojoj su bili nazočni predstavnici istarskih pravaša i Stranke prava iz Dalmacije, koje su osobno predvodili Ante Trumbić i Frano Supilo, te je odlučeno da se nova stranka nazove Hrvatska stranka prava, a za predsjednika je izabran Aleksandar Bresztyenszky. Na temelju programa iz 1894. godine, nova stranka se je zalagala za trijalizam, zaštitu seljačkog posjeda te interesa trgovaca, obrtnika i radnika, dakle seljaštva i građanstva podjednako.
Hrvatska stranka prava | |
---|---|
Osnovana | 1903. |
Raspuštena | 1910. |
Sastavljena od | Stranka pravaNeovisna narodna stranka |
Nasljednica | Hrvatska samostalna stranka |
Sjedište | Zagreb |
Država djelovanja | Hrvatska |
Ideologija | KonzervatizamJugoslavenstvo |
Politički položaj | Desni centar |
Valja naglasiti da tu pravaško ime nije sadržavalo pravaški nauk kako su ga formulirali Ante Starčević i Eugen Kvaternik, kao i da ta Hrvatska stranka prava nema nikakvu svezu s kasnijom Hrvatskom strankom prava koja je djelovala od 1919. do 1929. godine.