![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/9/92/Syrian_Civil_War_map_%2528November_24%252C_2023%2529.svg/langhr-640px-Syrian_Civil_War_map_%2528November_24%252C_2023%2529.svg.png&w=640&q=50)
Građanski rat u Siriji
From Wikipedia, the free encyclopedia
Građanski rat u Siriji je naziv za trenutni oružani sukob koji se od proljeća 2011. godine, vodi u Siriji između vlade predsjednika Bašara al-Asada na jednoj strani i opozicionih pobunjenika na drugoj strani.
Rat u Siriji | |||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
![]() ██ Pod kontrolom vladinih snaga ██ Pod kontolom Kurda ██ Pod kontrolom ISIL-a ██ Linija između suprotstavljenih snaga ██ Pod kontrolom tzv. umjerenih pobunjenika | |||||||||
|
Izbio je 15. ožujka 2011. godine kao serija prosvjeda nadahnutih arapskim proljećem, odnosno prosvjedima opozicije koji su doveli do smjene vlasti u Tunisu, Libiji i Egiptu. Nastojanje sirijskih vlasti da prosvjede uguše uz pomoć vojske je dovelo do eskalacije nasilja, a skupina prosvjednika se od ljeta 2011. godine naoružala i organizirala u Slobodnu sirijsku vojsku koja protiv vlade vodi gerilski rat. Daljnoj eskalaciji sukoba pridonijele su regionalne sile Saudijska Arabija, Izrael, Turska i Iran vodeći borbu za utjecaj i interesne sfere u regiji. Nakon američke invazije na Irak i rušenja Saddama Husseina među vehabijskim kraljevstvima u Zaljevu predvođenim Saudijskom Arabijom javlja se stara bojazan od širenja iranskog utjecaja u ovoj regiji. Pojas od Teherana preko Bagdada, Damaska i Beiruta, uz postizanje nuklearnog sporazuma kojim će Iranu biti skinute sankcije i odmrznuta imovina, u očima tih kraljevstava označavao je početak uspostave iranske hegemonije na Bliskom Istoku na koju pod svaku cijenu valja reagirati. Glavna strategija saudijskog djelovanja u arapskom svijetu ide preko sektaškog (šijitskog i sunitskog) identiteta te slabljenja nacionalnih država.[1] Sve pobunjeničke, odnosno terorističke, skupine, uključujući Slobodnu sirijsku vojsku te njoj srodnu Al Nusru pa čak i ISIL, u koji su prebjegli mnogi pripadnici Slobodne sirijske vojske,[2][3] dobivaju ili su dobivali ekstenzivnu financijsku, vojnu i obavještajnu pomoć od Saudijske Arabije,Turske, Katara, SAD-a, Velike Britanije, Francuske, i UAE-a.[4][5][6][7][8] S druge strane, sirijska vlada predvođena Bašarom al-Assadom, koji je na izborima 2014. godine, uz bojkot opozicijskih stranaka, osvojio novi mandat,[9] dobila je znatnu pomoć od Rusije i Irana te u manjoj mjeri Kine. Zahtjeve pobunjenika za smjenom sirijske vlasti su od samog početka podržale susjedna Turska, Saudijska Arabija i zaljevske države, a potom SAD, EU i druge države zapadnog svijeta koje su protiv Sirije uvele niz političkih, diplomatskih i ekonomskih sankcija. Inicijativama tih zemalja i vlada da se sukob okonča vojnom intervencijom na strani pobunjenika se trenutno odupiru Rusija, Iran i Kina. Pretpostavlja se da je od početka sukoba u Siriji život izgubilo preko 470.000 ljudi.[10]