Geografski leksikon
From Wikipedia, the free encyclopedia
Geografski leksikon je rječnik geografskih imena, važna referencija za informacije o mjestima i mjesnim imenima (Vidi: Toponomastika), te se obično koristi skupa s kartom ili atlasom. Obično sadržava informacije o geografiji neke države, egije ili kontinenta kao i socijalnu statistiku i fizička obilježja poput planina, rijeka ili prometnica. Informacije koje se mogu pronaći u geografskom leksikonu jesu npr. lokacija mjesta, dimenzije fizičkih obilježja, stanovništvo, BDP, stopa pismenosti, itd. Informacije su općenito podijeljene u glavne teme s natuknicama razvrstanima po abecednom redu.
Geografski leksikoni antičke Grčke nastali su prije helenističke ere. Prvi poznati kineski geografski leksikon pojavio se u 1. stoljeću, a raširena uporaba i stvaranje geografskih leksikona išla je paralelno s otkrićem tiskanih medija tako da je u Kini do 9. stoljeća kinesko plemstvo započelo ulagati u stvaranje geografskih leksikona namijenjenih lokalnim područjima. Iako su geografski leksikoni prvenstveno bili izvor informacija, oni su ujedno pokazivali i lokalni ponos. Geograf Stefan iz Bizantija napisao je u 6. stoljeću geografski rječnik koji se do danas sačuvao samo u fragmentima, a koji je utjecao na kasnije europske urednike geografskih leksikona sve do 16. stoljeća. Moderni geografski leksikoni mogu se pronaći u referentnim odsjecima većine knjižnica kao i na webu.