Gaznavidsko Carstvo
From Wikipedia, the free encyclopedia
Gaznavidsko Carstvo (turk. Gazneli İmparatorluğu, perz. غزنویان) je naziv za turca[2][3][4] državu koja se od 10. do 12. stoljeća prostirala na području Iranske visoravni, središnje Azije i Indijskog potkontinenta. Prijestolnica je bila smještena u Gazniju, gradu u današnjem Afganistanu. Osnivačem carstva smatra se Alptigin koji je zajedno sa svojim nasljednicima proširio gaznavidske granice na uštrb Bujidskog i Samanidskog Carstva. Gaznavidsko Carstvo održalo se približno 200 godina, nakon čega su njegove zapadne dijelove prvo pokorili Seldžuci, a zatim istočne dijelove Guridi. Gaznavidska i seldžučka dinastija specifične su po tome što su većinu stanovništva njihovih država činili iranski narodi odnosno što su bile nositeljice iranske kulture, no vladajuća klasa bila je uglavnom turkijskog podrijetla. Ipak, obje su dinastije jezično asimilirane pa je među stanovništvom i na carskom dvoru korišten isključivo perzijski jezik.
|