García Ramírez Navarski
From Wikipedia, the free encyclopedia
García Ramírez ili Gartzea Ramirez, ponekad García IV., V., VI. ili VII. (? - Lorca, 21. studenog 1150.), također poznat i kao Obnovitelj (baskijski: Berrezarlea,[1] španjolski: el Restaurador), bio je baskijski feudalni velmoža, odnosno gospodar Monzóna i Logroñoa, od 1134. do smrti i kralj Navare. Nadimak "obnovitelj" je stekao nakon što ga je plemićka skupština u Navari izabrala kraljem nakon smrti aragonskog i navarskog kralja Alfonsa Bojovnika istovremeno kada je u Aragonu za kralja izabran Ramiro II., a čime je nakon 58 godina razvrgnuta personalna unija Aragona i Navare koja je stekla nezavisnost.
Rodio se početkom 12. stoljeća. Njegov otac Ramira Sáncheza od Monzóna bio je sin Sancha Garcésa od Uncastille, koji je pak bio nezakoniti sin navarskog kralja Garcíje Sáncheza III. i polubrat kralja Sanča IV. Njegova majka Cristina bila je kći Rodriga Díaza de Vivara, zvanog El Cid. Nedugo nakon što je izabran za kralja, sklopio je sporazum s Ramirom, ali je već u svibnju 1135. priznao kastiljskog kralja Alfonsa VII. za nadređenog, i od njega primio zaštitu. Naslijedio ga je sin Sancho VI. Za vrijeme vladavine je sagradio cistercitski samostan Santa María de la Oliva.