From Wikipedia, the free encyclopedia
Franjo Vlašić (mađ. Ferenc Vlassich) (Dombovar, Mađarska, 24. travnja 1766. – Zagreb, 16. svibnja 1840.), hrvatski ban, član plemićke obitelji Vlašić, koja je imala naslov baruna od 1832.
Franjo Vlašić | |
---|---|
Franjo Vlašić | |
Rođenje | 24. travnja 1766. Dombovar, Mađarska |
Smrt | 16. svibnja 1840. Zagreb |
Zanimanje | političar, general |
ban Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije | |
1832. – 1840. | |
Prethodnik | Ignjat Gyulay |
Nasljednik | Franjo Haller |
Banom je imenovan 10. veljače 1832., kada postaje i zapovijedajućim generalom u Hrvatskoj i Slavoniji. Te godine podupire molbu čelnika hrvatskog narodnog preporoda Ljudevita Gaja da mu se dozvoli izdavanje preporodnih novina u Zagrebu. Sa zagrebačkim biskupom Aleksandrom Alagovićem preuzeo je 1836. godine pokroviteljstvo nad akcijom osnivanja društva za unapređenje prosvjete na narodnom jeziku, koju je Gaj pokrenuo. Suprotstavljajući se mađarskim teritorijalnim i jezičnim zahtjevima, Vlašić se pridružio općem otporu hrvatskih staleža, pa je na Požunskom saboru od 1832. do 1836. branio pravo Hrvatske na Rijeku i njezino primorje, a kada su Mađari na Požunskom saboru od 1839. do 1840. godine donijeli zaključak o uvođenju mađarskoga jezika u javni život Hrvatske, ban je 21. siječnja 1840. godine, predstavkom zamolio cara i kralja Ferdinanda i da ne potvrdi taj zaključak. I doista, mađarski zaključak iz Požuna nije dobio vladarevu potvrdu.[1]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.