Francusko-španjolski rat (1635. – 1659.)
From Wikipedia, the free encyclopedia
Francusko-španjolski rat (1635. – 1659.) vodio se između Francuske i Španjolske uz sudjelovanje promjenjivih saveznika tijekom rata. Prva faza, koja je započela u svibnju 1635. i završila Westfalskim mirom (1648.), smatra se srodnim sukobom Tridesetogodišnjeg rata. Druga faza trajala je do 1659., kada su Francuska i Španjolska pristale na mirovne uvjete Pirenejskim mirom.
Glavna područja sukoba uključivala su sjevernu Italiju, Španjolsku Nizozemsku i njemačko Porajnje. Osim toga, Francuska je podržavala pobune protiv španjolske vlasti u Portugalu (Portugalski restauracijski rat 1640. – 1668.), Kataloniji (1640. – 1653.) i Napuljskom Kraljevstvu (1647.), a od 1647. do 1653. Španjolska je podržavala francuske pobunjenike u građanskom ratu poznatom kao "Fronde". Oboje su također podržavali suprotstavljene strane u Pijemontskom građanskom ratu (1639. – 1642. godine).
Francuska je izbjegavala izravno sudjelovanje u Tridesetogodišnjem ratu do svibnja 1635., kada je objavila rat Španjolskoj i Svetom Rimskom Carstvu te ušla u sukob kao saveznik Nizozemske Republike i Švedsko Carstvo. Nakon Westfalskog mira (1648.), rat se nastavio između Španjolske i Francuske, a nijedna strana nije uspjela ostvariti odlučujuću pobjedu. Francuska je ostvarila dobitke u Flandriji i duž sjeveroistočnih Pireneja, ali su do 1658. obje strane bile financijski iscrpljene, što ih je navelo da sklope mirovni sporazum u studenom 1659. godine.
Francuski teritorijalni dobitci bili su manji, ali su ojačali granice kraljevstva. Luj XIV. oženio je Mariju Tereziju, najstariju kćer Filipa IV., dok je Španjolska je zadržala golemo globalno carstvo i ostala vodeća sila u Europi, ali je sporazum označio početak brzog gubitka njezine europske prevlasti u korist Francuske u usponu pod Lujem XIV.[1][2][3]