Destilacija
From Wikipedia, the free encyclopedia
Destilacija (iz latinskog destillare „kapati“, odnosi se na kapanje kondenzata) je razdvajanje homogene smjese dviju ili više kapljevina različitih vrelišta na pojedine sastavnice. Zagrijavanjem smjese u kotlu ili destilacijskoj koloni do vrenja nastaje para bogatija sastavnicom nižega vrelišta koja je u dinamičkoj ravnoteži s kapljevitom fazom (otopina). Odvođenjem pare koja se kondenzira pri vrhu kolone ili u posebnom hladilu, kapljevita se faza uz porast temperature vrenja obogaćuje sastavnicom višega vrelišta. Jednostavnom kondenzacijom pare može se postići samo tzv. ravnotežna koncentracija.
Uporabom frakcijskih kolona, u kojima para dolazi u dodir s dijelom kondenzata koji se slijeva s vrha kolone prema dnu, postiže se bolje razdvajanje sastavnica, a ugradnjom deflegmatora između grijalice i kondenzatora koncentracija pare povećava se iznad ravnotežne. Protustrujnim vođenjem pare i kondenzata dvosastavne smjese u deflegmatoru ostaje čista sastavnica nižega vrelišta. Višesastavne smjese mogu se razdvajati na čiste sastavnice serijskim spajanjem tzv. rektifikcijskih kolona, pri čem za n sastavnica treba n-1 kolona (rektifikacija). Destilacija se primjenjuje za razdvajanje i pročišćivanje hlapljivih spojeva (proizvodnja rafiniranoga etanola, tj. rafinade, žestokih alkoholnih pića, eteričnih ulja i sl.). Destilacija tvari koje nisu postojane na temperaturama vrenja pri normalnom tlaku (npr. vitamini) provodi se u vakuumu (tzv. molekularna destilacija).
Pri suhoj destilaciji krute se tvari djelomičnim izgaranjem uz nedovoljno kisika zagrijavaju do temperature na kojoj se kemijski raspadaju i oslobađaju jednostavnije kemijske spojeve u plinovitom stanju. Tako u većinskom sastavu nastaje gorivi drvni plin, octena kiselina i metanol, a kao produkt ostaje drvni ugljen.