Crkveni naučitelj
From Wikipedia, the free encyclopedia
Crkveni naučitelj (latinski "Doctor Ecclesiae"; eng. "Doctor of the Church") je naslov, koju su dobili sveci, koji su u velikoj mjeri pridonijeli teologiji i učenju. Dodjeljuje se jako rijetko, samo nakon smrti i nakon proglašenja svetim. Taj naslov imaju samo 31 svetac i 4 svetice.
U prvom imenovanju 1298. godine, crkvenim naučiteljima proglašeni su četiri zapadna teologa: sv. Augustin, sv. Ambrozije, sv. Jeronim i sv. Grgur Veliki. U drugom imenovanju 1568. godine, crkvenim naučiteljima postali su i istočni kršćanski teolozi: sv. Atanazije Aleksandrijski, sv. Ivan Zlatousti, sv. Bazilije Veliki i sv. Grgur Nazijanski te sv. Toma Akvinski. Kroz stoljeća, slijedila su nova imenovanja. Naslove crkvenih naučitelja, dodijeljene su prvi put ženama 1970. godine: sv. Katarini Sijenskoj i sv. Tereziji Avilskoj. Kasnije su crkvene naučiteljice postale i sv. Mala Terezija 1997. i Hildegarda Bingenška 2012. godine.
Neki crkveni naučitelji bili su: mistici (sv. Ivan od Križa, sv. Katarina Sijenska), neki su se borili protiv krivih vjerovanja (sv. Augustin, sv. Robert Bellarmin), neki su bili glasoviti govornici (sv. Antun Padovanski, sv. Ivan Zlatousti), a neki su pisali važna teološka djela (sv. Toma Akvinski, sv. Terezija Avilska).