Božji mir
From Wikipedia, the free encyclopedia
Mir Božji (latinski:Pax Dei), ponekad navođen i kao Mir i primirje Boga je naziv za društveni pokret koji se, djelomično pod okriljem Rimokatoličke crkve, razvio u srednjovjekovnoj Europi, i koristeći duhovne sankcije nastojao ograničiti ratovanje i nasilje koje je bilo karakteristično za tadašnje feudalno društvo. Povjesničari njegove začetke pronalaze u južnoj Francuskoj 989. godine, a u određenim oblicima se održao sve do 13. stoljeća.
![]() |
Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima.Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica. |
Mir Božji se obično proglašavao tako što bi crkveni velikodostojnici, najčešće opati samostana, sazivali velike narodne skupštine na otvorenom, na kome su osim seljaka bili pozivani i plemići; na njima bi se izlagale relikvije svetaca i sudionici pozivali da se, pod prijetnjom svetačke kazne, zaklinju kako nikada neće nauditi svećenicima, siromašnima, ženama ili djeci. Prekršiteljima zakletve je prijetila ekskomunikacija, ali su je u nekim slučajevima mogli izbjeći preko materijalne kompenzacije žrtvama.
Širenju pokreta je značajno pomogla opatija Cluny, a njegove aktivnosti su bile blisko vezane za klinijevske reforme u 11. stoljeću.
Većina povjesničara drži da je pokret imao tek ograničene uspjehe u zaustavljanju nasilja, a o čemu svjedoči da su se zakletve i sinodi Mira Božjeg morali ponavljati svakih deset godina.
Uz Mir Božji je vezan i koncept Primirje Božje (Treuga Dei), kojim su se feudalci i njihovi vitezi obavezivali na primirje, odnosno uzdržavanje od vojnih operacija nedjeljom, na kršćanske blagdane ili za vrijeme korizme.