Božo Sušec (Meljine kod Boke kotorske, 1. siječnja 1946.),[1] hrvatski sportski novinar.
Božo Sušec je legendarni sportski novinar i komentator HTV-a te bivši sportaš. Prenosio je brojna svjetska i europska prvenstva te izvještavao sa sedam zimskih i devet ljetnih Olimpijskih igara. Iako njegova karijera nije bila isključivo i samo sportska, specijalizirao se za nogomet, rukomet, skijaško trčanje i atletiku. Nakon što se 40 godina bavio novinarstvom otišao je u prijevremenu mirovinu 30. rujna 2009. godine. No, to nije značio i kraj njegove novinarske karijere. Nakon toga, karijeru je nastavio kao komentator Arena sporta.
Božo Sušec | |
Rođenje | 1. siječnja 1946. Meljine, Crna Gora |
Nacionalnost | Hrvat |
Razdoblje | 1976. do 2008. |
Glasilo | Hrvatska radiotelevizija |
Teme | sportski događaji |
Nagrade | • U travnju 2008. žiri Hrvatske radiotelevizije dodijelio mu je Nagradu za životno djelo. • Godine 2010. dobio je nagradu Hrvatskog zbora sportskih novinara za životno djelo |
Rani život
Božo Sušec je rođen 1. siječnja 1946. godine u Meljinama kod Boke Kotorske; malom mjestu u sastavu općine Herceg Novi u Crnoj Gori. Potječe iz liječničke obitelji pa je tako i mjesto njegovog rođenja odredila očeva profesija. Naime, otac Đuro,[2] koji je bio ugledni zagrebački ortoped, bio je oženjen za Božinu majku Didinu, profesoricu francuskog i engleskog jezika, inače rođenu u Bugarskoj. Đuro i Didina su se upoznali u ratnoj mornaričkoj bolnici u Varni gdje je Đuro tada radio. Odmah nakon rata Đuro i Didina su se nastanili u Meljinama u blizini Boke kotorske gdje je Đuro dobio posao. Božino djetinjstvo obilježile su selidbe tako je s obitelji iz rodnog mjesta prvo preselio u Zagreb, gdje su dobili stan u Novoj Vesi da bi 1956. preselili u Skoplje, gdje je otac, koji je bio liječnik i sveučilišni profesor, dobio posao. O ugledu Đure Sušeca u području ortopedije govori i to da je po njemu nazvan i veliki rehabilitacijski centar u Makedoniji.
Obrazovanje i karijera
Nakon potresa 1963., unatoč roditeljskom protivljenju, vratio se u Zagreb da bi završio četvrti razred srednje škole u Križanićevoj gimnaziji. Potom je upisao Fakultet političkih znanosti za koje vrijeme je živio u studentskom domu Ivan Meštrović na Trgu žrtava fašizma.
[3] U to vrijeme na spomenutom fakultetu nije postojao smijer novinarstva, ali fakultet je bio usmjeren prema tom području. Jedan od profesora na fakultetu bio mu je i pokojni predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman koji je na tom fakultetu bio izvanredni profesor od 1963. do 1967. godine.
Božo je od ranih godina pokazivao sklonost prama novinarstvu, a jedina dvojba koju je imao, bila je koje područje odabrati. Naime, dvoumio se između sporta i vanjske politike.
Godine 1968. bio je jedan od osmero dobitnika stipendije koju je dodijelila TV Zagreb, gdje se nakon završenog studija i zaposlio. U početcima svoga rada bavio se gradskim temama poput komunalne politike.[4] Godine 1972. prešao je u Sportski program i na prijenosu utakmica radio kao asistent Mladena Delića, a potom i kao samostalni komentator. Kroz svoju karijeru pratio je 16 olimpijada (od 1976. do 2008., sve zimske i ljetne Olimpijske igre), a specijalizirao se za atletiku, nogomet, rukomet i skijaško trčanje.
Nagrade
U travnju 2008. žiri Hrvatske radiotelevizije dodijelio mu je nagradu za životno djelo. Godine 2010. dobio je nagradu Hrvatskog zbora sportskih novinara za životno djelo.
Izvori
Wikiwand in your browser!
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.