From Wikipedia, the free encyclopedia
Bitka kod Pákozda vođena je 29. rujna 1848. godine između Mađara i snaga pod vodstvom hrvatskog bana Josipa Jelačića (koji je ujedno bio i general u vojsci Austrijskog Carstva). Mađarska revolucionarna vojska sukobila se sa snagama pod Jelačićevim vodstvom otprilike na pola puta između jezera Balaton i Budima, u trokutu omeđenom ugarskim naseljima Pákozd, Sukoró i Pátka.[5] Ishod bitke bio je neodlučen, no obje strane tvrdile su da je pobjeda pripala njima što je također preneseno i u tadašnjemu tisku.[1]
Bitka kod Pákozda | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
sukob: Hrvatska u Revoluciji 1848. | |||||||
Hermann Géza i Róbert Závodszky: Bitka kod Pákozda | |||||||
| |||||||
Sukobljene strane | |||||||
Austrijsko Carstvo Kraljevina Hrvatska |
Kraljevina Ugarska | ||||||
Zapovjednici | |||||||
Josip Jelačić | János Móga Richard Guyon Mór Perczel | ||||||
Jačina | |||||||
22.750 vojnika 48 topova |
10.444 vojnika 36 topova | ||||||
Gubitci | |||||||
49 ubijenih 117 ranjenih 27 nestalih |
otprilike isti broj kao i hrvatsko-austrijska vojska |
Dana 7. rujna 1848. godine, nakon neuspješnih pregovora s Mađarima, Jelačić je objavio rat ugarskom ministarstvu i 11. rujna s oko 50.000 hrvatskih vojnika prešao Dravu.[6] Hrvatska vojska sastojala se od graničara, uglavnom od pozivnika trećeg i četvrtog reda, kao i dijela narodnih straža.[7] Prešavši Dravu kod Varaždina vojnim putem pripojio je Međimurje Hrvatskoj, pod krilaticom: „Što Bog dade i sreća junačka!”, ušao je u Čakovec proglasivši Međimurje opet sastavnim dijelom matice-zemlje Hrvatske.[8] Krenuvši prema Budimu i Pešti, Jelačićeve postrojbe sukobile su se s ugarskima kraj Pákozda i Valencea 29. rujna 1848. godine.
Bojno polje kod Pákozda nalazilo se otprilike 10 kilometara sjeveroistočno od grada Stolnog Biograda. Ban Josip Jelačić prethodno je vršio prodor iz smjera Hrvatske u smjeru Budima i Pešte, a mađarska revolucionarna vojska pomicala se s njemu suprotne (sjeverne) strane jezera Balaton.[5] Njegov cilj bio je brzo prodrijeti prema Budimu i slomiti revoluciju.[9] Među glavnim zapovjednicima Mađarske revolucionarne vojske u toj bitki bili su János Móga, Richard Guyon i Mór Perczel. Napadi austrijskih i hrvatskih postrojbi na mađarski bojni položaj potrajali su taj dan do pada mraka i to redom bezuspješno. Padom mraka ban Jelačić zatražio je trodnevno primirje od mađarskih zapovjednika. Mađari su to jedva dočekali i povukli se zadovoljni prema Stolnom Biogradu usput si pripisujući pobjedu nad austrijskim i hrvatskim postrojbama. Time je završila bitka kod Pakozda. Vojnički gledano ishod bitke bio je neodlučen, jer iako su Mađari odbili sve napade nisu poduzeli i nisu ni pokušali ni jedan protunapad u kojem bi uništili protivnika.[6]
Nakon bitke Jelačić se s vojskom uputio prema Beču, gdje je odigrao znatnu ulogu u gušenju tamošnjeg ustanka.[5]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.