Beskonačnost
From Wikipedia, the free encyclopedia
Beskonačnost (simbolički , engl. infinity; dolazi od lat. riječi infinitas, što znači »bezgraničnost«), pojam koji se odnosi na više različitih koncepata u matematici, filozofiji i teologiji, povezanih s idejom beskrajnosti, odnosno postojanjem broja ili veličine veće od bilo koje druge. Filozofi su nagađali o prirodi beskonačnosti, značajnije Zenon iz Eleje koji je predložio mnoge paradokse o beskonačnosti te Eudoks iz Knida koji je koristio ideju beskonačno malih količina u svojoj metodi ekshaustije. U 17. stoljeću uvođenjem znaka beskonačnosti i infinitezimalnog izračuna/kalkulusa znanstveni stručnjaci na području matematike počeli su raditi s beskonačnim serijama i onim što su neki matematičari (uključujući l'Hôpital i Bernoulli) smatrali beskonačno malim količinama, ali beskonačnost je i dalje asocirana s beskonačnim procesima. Dok su se matematičari borili s temeljima proračuna, ostalo je nejasno može li se beskonačnost smatrati brojem ili veličinom i, ako je tako, kakav bi bio njezin utjecaj na sve što znamo i ne znamo. Danas matematičari koriste pojam beskonačnosti u infinitezimalnom računu i teoriji skupova. Kao ideja, beskonačnost se koristi i u fizici.