Apeiron
From Wikipedia, the free encyclopedia
Apeiron (grč. Ἀπείρων), ono bezgranično, neograničeno, beskrajno, beskonačno, neizmjerno, neuređeno, neoblikovano. Po miletskom filozofu Anaksimandru, apeiron je prapočelo (ἀρχή), prauzrok svega postojećega, svjetska supstancija. Iz njega sve izvire i u nj se sve vraća. Kod Platona (v. navlastito Fileb, 23c i dalje), apeiron je, kao ono neograničeno, ujedno i manjevrijedno, lošije u odnosu na granicu (το πέρας). Neki kasniji interpreti Anaksimandrovu kategoriju apeirona tumače idealistički (Friedrich Schleiermacher), neki materijalistički (Eduard Zeller), no kako joj je bit u neodređenosti, najbolje ju je misliti kao neku vrstu iskonskog panteističkog Apsoluta, iz kojega emaniraju svjetske stvari, da bi se napokon opet utopile i smirile u njemu.