Žorž Skrigin
From Wikipedia, the free encyclopedia
From Wikipedia, the free encyclopedia
Žorž Skrigin (Georgij Vladimirovič Skrygin, ruski: Георгий Владимирович Скрыгин), Odesa, 4. kolovoza 1910. — Beograd, 30. listopada 1997., hrvatski baletni umjetnik i umjetnički fotograf ruskog porijekla, te jugoslavenski filmski redatelj i scenarist, sudionik i fotografski kroničar partizanske antifašističke borbe za drugoga svjetskog rata.
| Georgij „Žorž“ Skrigin | |
.jpg) Žorž Skrigin (autoportret, 1943.) | |
| Rodno ime | Georgij Vladimirovič Skrygin (Георгий Владимирович Скрыгин) |
|---|---|
| Rođenje | 4. kolovoza 1910., Odesa, Rusko Carstvo (sada Ukrajina) |
| Smrt | 30. listopada 1997. (87 god.), Beograd, SR Jugoslavija (sada Srbija) |
| Pseudonim(i) | Žorž |
| Zanimanje | umjetnički fotograf, filmski redatelj, baletan |
| Godine rada | 1936. – 1986. |
| Supruga | Olga Skrigin (filmska montažerka) |
| Važniji filmovi | Gospođa ministarka; Mačak pod šljemom |
| Portal o životopisima | |
| Portal o filmskoj umjetnosti | |
Rođen je 1910. u Odesi, u današnjoj Ukrajini. Doselio se s roditeljima 1922., nekoliko godina nakon Oktobarske revolucije, u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. Rusku školu je pohađao u Beloj Crkvi, a gimnaziju i Visoku baletsku školu je završio u Zagrebu.
U partizane je otišao 1941. Bio je član Kazališta narodnog oslobođenja, koji su glumci, redatelji i glazbenici, izbjegli iz Zagreba na oslobođeno ozemlje (Mira i Vjekoslav Afrić, Ivka i Joža Rutić, Mira i Silvije Bombardelli, Salko Repak, Braslav Borozan itd.), osnovali u travnju 1942. pri Vrhovnom štabu NOV i POJ.
Po završetku rata, odselio je u Beograd, gdje je djelovao i umro.
Od 1930. bio je angažiran u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu, kao baletan.
Umjetničkom fotografijom se bavio od 1935. godine. Od 1936. godine bio je član Foto kluba Zagreb.[1] U predratnom razdoblju predmet njegova zanimanja su portreti, aktovi i pejzaži. Bio je veoma aktivan na izložbama, naročito u inozemstvu, pa je ubrzo, već 1937. godine, stekao naslove majstora fotografije i prvaka u umjetničkoj fotografiji. Među nagrađenim snimcima su važni U kovačnici (1935.), Dalmatinac (1940.) i dr.
Za rata je ostvario ciklus od oko 500 dokumentarnih fotografija. Snimao je borce, zbjegove, djecu, ranjenike, ofenzive, kongrese, portrete, na kojima su Kozarčanka Milja Toroman (nakon udaje Milja Marin), dr. Ivan Ribar, dr. Ivo „Lolo“ Ribar, Josip „Tito“ Broz, itd. Jedan od Titovih portreta iz Foče 1942. objavljen je na njemačkoj potjernici kojom je Velikonjemačko Carstvo nudilo 100.000 rajhsmaraka u zlatu za hvatanje Tita, a i u njemačkome vojnom časopisu Signal. Među antologijskim ratnim fotografijama s naglašenom dramatičnošću su i Majka Knežpoljka (1942), Kozarčanka (1942.), Ranjenici (1943.) itd.
Poslije rata je zanemario izložbenu umjetničku fotografiju.
Fotografije je samostalno izlagao u Zagrebu, Budimpešti (1939.) i Torinu (1940.), a poslije rata u Beogradu (1951., 1983., 1995.), te u Parizu (1986.).
Godine 1968. objavio je ilustriranu monografiju s umjetničkim fotografijama iz ratnog razdoblja naslovljenu Rat i pozornica.
Filmom se bavio profesionalno od 1947. do 1967., u početku kao snimatelj i scenarist dokumentarnih filmova, a onda i kao redatelj igranih. Autor je 22 filma, od čega osam igranih. Bio je i generalni direktor Saveza filmskih radnika Jugoslavije.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
