From Wikipedia, the free encyclopedia
Židovi u Bjelorusiji su bili treća najveća etnička skupina u zemlji u prvoj polovici 20. stoljeća. Prije Drugog svjetskog rata, Židovi su bili treći najveća etnička skupina u Bjelorusiji, te su u mnogim gradovima i mjestima činili više od 40 % stanovništva. Stanovništvo gradova kao što su Minsk, Pinsk, Mogiljov, Bobrujsk, Vitebsk i Gomelj je više od 50 % bilo židovsko. Godine 1897. bilo je 724.548 Židova u Bjelorusiji, odnosno 13,6 % od ukupnog stanovništva. Oko 800.000 Židova 90 % židovske populacije ubijeno je tijekom holokausta.[2] Prema popisu stanovništva iz 2009. u Bjelorusiji ih živi još 12.926 (0,1 % stanovništva) iako neke organizacije veće brojeve.
Židovi u Bjelorusiji | |||
---|---|---|---|
Léon Bakst • Mendele Mocher Sforim • Oscar Zariski Josef Gusikov • Louis B. Mayer • Marc Chagall Chaim Weizmann • Eliezer Ben-Yehuda • Shimon Peres | |||
Ukupno pripadnika | |||
Značajna područja naseljavanja | |||
| |||
Jezik | |||
hebrejski, ruski, jidiš | |||
Vjera | |||
judaizam | |||
Povezane etničke grupe | |||
Židovi, Aškenazi, Ruski Židovi, Ukrajinski Židovi, Litavski Židovi, Poljski Židovi |
Na području današnje Bjelorusije dugo je bila Velika Kneževina Litva te je povijest bjeloruskih Židova usko povezana uz povijest Židova u Litvi. Već u 8. stoljeću Židovi su živjeli u dijelovima zemlje danas poznate kao moderna Bjelorusija.
Podrijetlo bjeloruskih Židova je bio predmet mnogih špekulacija. Smatra se da su sastavljeni od dvije različite struje židovske imigracije. Stariji i znatno manji dio došao je u područje koje će kasnije biti poznato kao Velika Kneževina Litva s istoka. Ovi rani doseljenici govorili su hebrejsko-slavenskim dijalektom koji ih razlikuje od kasnijih doseljenika koji su došli iz germanskih zemalja.
Tijekom vladavine Gediminasa Židovi s područja Kijeva i Volinije su potaknuti da nasele sjeverne dijelove Velike Kneževine Litve
Od 1569. godine Poljska i Velika Kneževina Litva su ujedinjene. To je obično smatra vremenom prosperiteta i relativne sigurnosti za Židove u obadvije zemalje (s izuzetkom Hmeljnickog ustanka u 17. stoljeću). Međutim, nekoliko događanja, poput izgona Židova između 1495. i 1503. dogodilo se unutar Velike Kneževine Litve. Oni koji su preživjeli ustanak vratili su se u svoje stare domove u drugoj polovici 17. stoljeća.
Godine 1792. broj Židova u Velikoj Kneževi Litvi procijenjuje se na 250.000 ( u usporedbi s 120 tisuća 1569). Cijela trgovina i industrija u zemlji bila je u rukama Židova. Plemstvo je živilo na svojim imanjima i gospodarstvima, od kojih su nekima upravlji Židovi.
Tijekom Drugog svjetkog rata počinjeni su veliki zločini protiv Židova. Zločini protiv židovskog stanovništva u njemačkim osvojenim područjima počeli su gotovo odmah, sa slanjem Einsatzgruppena. Lokalni antisemiti su ohrabreni da sami vrše likvidacije. Do kraja 1941., bilo je više od 50.000 vojnika posvećenih tjeranju i ubijanju Židova. Postupna industrijalizacija ubojstva dovelo je do donošenja konačnog rješenja i uspostavu Operacije Reinhard koja je imala za plan istrebljenje poljskih Židova u Generalnom gubernatorstvu. Od sovjetskog Židova stradalih u holokaustu, 800.000 bili su bjeloruski. Oko 90 % od ukupnog broja bjeloruskog Židova.
U drugoj polovici 20. stoljeća, počeo je veliki emigrantski val bjeloruskih Židova prema Izraelu i Sjedinjenim Američkim Državama. Godine 1979. bilo je 135.400 Židova u Bjelorusiji. Veliki broj Židova se odselio i 1990.-tih. Prema popisu stanovništva iz 1999. procjenjuje se da je samo 29.000 Židova ostalo u zemlji. Međutim, lokalne Židovske organizacije govore o 50.000, a židovska Agencija smatra da ih ima 70.000. Oko polovica Židova živi u Minsku.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.