talijanska općina i gradić u Udinskoj pokrajini From Wikipedia, the free encyclopedia
Čedad[1][2] (tal. Cividale del Friuli, furl. Cividât, slov. Čedad), grad i općina u sjevernoj Italiji, u Udinskoj pokrajini, u Furlanskoj i Julijskoj krajini. U njemu prebiva 11 615 stanovnika (2010.).
Čedad | |
---|---|
Cividale del Friuli Cividât | |
Panorama gradskoga središta | |
država | Italija |
regija | Furlanija-Julijska krajina |
pokrajina | Udine (Videm) |
frazioni | Carraria, Fornalis, Gagliano, Grupignano, Purgessimo, Rualis, Rubignacco, San Giorgio, Sanguarzo, Spess |
Vlast | |
• gradonačelnik | Stefano Balloch |
Površina | |
• Ukupna | 50 km² |
Visina | 135 |
Koordinate | 46°05′N 13°26′E |
Stanovništvo (31. prosinca 2010.) | |
• Entitet | 11 615 (229,32) |
Vremenska zona | SEV (UTC+2) |
Poštanski broj | 33043 |
Pozivni broj | 0432 |
Najpoznatiji čedadski stanovnici bili su Paulus Diaconus koji je tu živio u 9. stoljeću i glumica Adelaide Ristori iz 19. stoljeća.[3]
Čedad (Cividale del Friuli) leži u slikovitoj kotlini rijeke Natisone[3] (Nadiža) udaljen 15 km sjeveroistočno od Udina. On se nalazi na raskrsnici Alpa i Jadranskoga mora, nedaleko od slovenske granice.
Grad je osnovan za rimskih vremena pod imenom Forum Julii,[4] najvjerojatnije po Juliju Cezaru.[3] Za ranoga srednjega vijeka bio je prijestolnicom prvoga langobardskoga vojvodstva na Apeninskom poluotoku. Između 730. – 1238. bio je sjedište akvilejskih (oglejskih) patrijarha.[3] Između 1419. – 1420. potpao je pod Mletačku Republiku kao i ostala Furlanija,[3] i otad mu je važnost opala.
Langobardi u Italiji. Mjesta moći (568. – 774.) | |
---|---|
Svjetska baština – UNESCO | |
Država | Italija |
Godina uvrštenja | 2011. (35. zasjedanje) |
Vrsta | Kulturno dobro |
Mjerilo | ii, iii, vi |
Ugroženost | — |
Poveznica | UNESCO:1318 |
Koordinate | 46°05′26″N 13°26′06″E (WD) |
Čedad ima brojne ranokršćanske spomenike koji sežu do početka 8. stoljeća, to su oktogonalni baptisterij i kapela samostana Santa Maria in Valle te oltar crkve San Martino. Ostale znamenitosti grada su katedrala Santa Maria Assunta (obnovljena 1458. i 1502.), Đavolji most iz 1442. uz par srednjovjekovnih crkava i palača.[3]
Godine 2011. UNESCO je na popis mjesta svjetske baštine u Europi upisao sedam mjesta moći koja svjedoče o glavnoj ulozi Langobarda u duhovnom i kulturnom razvoju srednjovjekovnog europskog kršćanstva, pogotovo potičući razvoj monaštva. U Čedadu to je Area della Gastaldaga, područje s ostacima patrijarhalne palače (današnji Nacionalni arheološki muzej) patrijarha Callista s bazilikom (slika desno) i krstionicom sv. Ivana Krstitelja, te kompleks langobardskog hrama (danas oratorij Santa Maria in Valle) koji ima jedine čiste lombardijske frizove, koji su jedina poveznica između umjetnosti antike i karolinške renesanse.
Lokalni arheološki muzej čuva puno langobardskih i gotičkih artefakata.
Po Čedadu je prozvano i Čedadsko evanđelje (Čedadski evanđelistar), za koji su monasi tvrdili da je od ruke sv. Marka. Evanđelistar je iz razdoblja od 6. stoljeća do 7. stoljeća s upisanim imenima hodočasnika među kojima su hrvatski knezovi Trpimir i Branimir, te hrvatskopanonski knez Braslav.
Čedad je prije svega trgovačko središte svoga kraja, s nešto malih industrijskih pogona, uz to je za gospodarstvo (prirad) grada važan i turizam.[3]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.