Ektoderm ili epiplast, je vanjski, od tri sloja ćelija koji nastaje od vanjskog klicinog lista dvoslojne gastrule svih višećelijskih životinja. Iz njega, tokom diferencijacije nastaju koža i kožne tvorevine, usna šupljina i analni otvor, nervni sistem i čula. Prema tome, od njega se formiraju kičma, periferni nervni sistem i mozak zubna caklina i epiderma. Iz ektoderma se također formira nosnice, znojne žlijezde, kosa i nokti.
Gigantotermija − poznata i pod nazivima ektotermna homeotermija ili unutrašnja homeotermija, je značajan fenomen u biologiji i paleontologiji, koji se odnosi na činjenicu da velike, glomazne ektotermne životinje, relativno visoku i konstantnu tjelesnu temperaturu, lakše održavaju nego manje životinje. To je posljedica manjeg odnosa između tjelesne površine i zapremine, jer veća životinja ima proporcionalno manju izloženost tijela vanjskom okruženju nego manje životinje sličnog oblika, pa tako mnogo sporije dobijaju toplinu od promjenljive topline u prirodnom okolišu.
Ektotermima, odnosno ektotermnim organizmima nazivaju se u zoologiji životinje čiju tjelesnu temperaturu uslovljava okolina. Posljedica je da ti organizmi zavise od vanjskih izvora toplote i imaju relativno spor metabolizam. Npr., mnogi gmizavci reguliraju svoju tjelesnu toplinu sunčanjem. Preciznije, mnogi ektotermni organizmi su poikilotermni.Kod dubokomorskih riba tjelesna temperatura ovisi isključivo o temperaturi okoline. Na velikim dubinama voda ima uvijek jednaku nisku temperaturu, pa i ribe koje tamo žive imaju uvijek jednaku temperaturu. Dakle, one su ektotermne, no istovremeno se svrstavaju i u homeotermne.Gotovo svi beskičmenjaci, kao i većina riba, vodozemaca i gmizavaca jesu ektotermni i, istovremeno, poikilotermni. Tjelesna temperatura zavisi im o temperaturi okoline, a u određenoj mjeri mogu je regulirati svojim ponašanjem. Zbog toga je kod ovih životinja potrošnja energije značajno manja nego kod endotermnih organizama.Neke životinje su u određenoj mjeri povremeno ektotermne, a povremeno endotermne. Tako neke zapravo ektotermne životinje u određenim prilikama mogu podići svoju tjelesnu temperaturu korištenjem metabolizma, npr., neki insekti za hladnih jutara da bi mogli poletjeti ili pitoni radi grijanja svojih jaja. Za podizanje tjelesne temperature koriste se podrhtavanjem mišića. S druge strane, neke ustvari endotermne životinje zbog uštede energije povremeno odustaju od metaboličke termoregulacije. Tako neki kolibriji koji žive na velikim nadmorskim visinama noću snižavaju tjelesnu temperaturu, a isto to rade i šišmiši u vrijeme zimskog sna.
