Zvečaj je bio strateški veoma značajana utvrda u srednjevjekovnoj Bosni. Njegove razvaline se i danas nalaze na južnoj strani strme stijene u dolini Vrbasa. Udaljene su oko 10 km uzvodno od Banjaluke, odnosno 40 km nizvodno od Jajca. Imajući u vidu (za onovremenu gradnju) nepovoljnu konfiguraciju terena, Zvečaj je bio prostrana tvrđava, nepravilnog oblika, svrsishodno uklopljen u stjenoviti okoliš. Njegovi ruševni ostaci su neshvatljivo zapušteni i propadaju na očigled lokalnih vlasti.
Ovaj grad se nalazio na mogostruko značajnoj poziciji, u blizini uzvodnog ulaza u kanjon Vrbasa, na lokalitetu Tijesno (iza Krupe na Vrbasu). O tome svjedoče i ostaci tri dobro utvrđena grada: Zvečaj, Bočac i Greben. Tijesno je i do danas ostalu odista tijesno za ulaz u kanjon Vrbasa, na relaciji Banjaluka – Jajce, jer se neposredno uz korito plahog Vrbasa uzdiže okomita i visoka stijena.
Zvečaj se prvi put spominje 15. januara 1404. godine kao dvor hercega Hrvoja Vukčića Hrvatinića, kada je sa Dubrovčanima potpisan savez protiv kralja Stjepana Ostoje. Nakon 15 godina (15. marta 1419.), tu je i Ostojin sin primio dubrovčke izaslanike i potvrdio im prethodne privilegije.[1][2][3]
Kada je pao Ključ (1463., Zvečaj su zauzele Osmanlije i postavile posadu od 50 janjičara i 30 ostalih vojnika, a za zapovijednika postaviše Konstantina iz Ostrovice (pisca poznate hronike). Koncem iste godine, uz još neke bosanske gradove, zauzeo ga je kralj Matija Korvin. Za vrijeme njegovog prodora na Balkan, 1480. boravio je i u Zvečaju. U tursko-ugarskom ugovoru iz 1519., pominju se i Zvečaj, Banjaluku i Vrbas (Orbasz; Banya Lwka, Zweczay cum castro Verbaz), koji su pripali kralju Ljudevitu II.[4]
Osmanlije su ponovo zauzele Zvečaj (1528.) za vrijeme namjesnika Gazi Husrev-bega, kada ga je, bez otpora, predao Andrija Dresneky. Zato ga je kralj Ferdinand proglasio izdajicom i oduzeo mu njegove posjede u Požeškoj županiji, o čemu svjedoči dokument koji je potpisan 10. februara 1528. Nema dokumenata o daljoj sudbini Zvečaja, sve do Boja pod Banjalukom.
Zvečaj je imao izuzetno značajnu ulogu u mnogim odbrambenim bitkama oko Banjaluke i u Bosni uopće, uključujući i veliki Boj pod Banjalukom 1737. godine.
Bitka se bila pod Banjom Lukom 4. avgusta 1737., a bošnjačka vojska je, u pet juriša, izvojevala je veliku pobjedu. Iza odbačenog neprijatelja ostalo je 1.300 mrtvih. U toj borbi su Bošnjaci su odnijeli jednu od sudbonosnih pobjeda, iako je iz Stambola stigla vijest da ne pružaju otpor, a Austro-Ugarska pozvala kršćanskio stanovnštvo da ne učestvuje u odbrani Bosne. Bosanski vezir Hećimoglu Ali-paša (tur. Hekimoğlu Ali Paşa) je očekivao da će austrijska vojska od preko napasti Bosnu. Na svoju ruku sazvao je sve kapetane i ajane na vijećanje u Travnik. Budući da od Stambola nije mogao dobiti pomoć, organizovao je odbranu Bosne sopstvenim snagama. Relativno brzo je okupio sakupio oko 10.000 vojnika na travničkom polju. Svi kapetani u tadašnjoj bosanskoj vojsci su se odazvali pozivu. Austrijeke snage je činilo oko 14.000 dobro opremljenih vojnika.[5]
Iako su napadnuti iz više pravaca (sa Save i Drine), Ali-paša i ostali narodne vođe su organirali moćnu odbranu, a u protibnapadu do nogu potukli neprijateljsku vojsku, koja ni narednih oko 150 godina nije mogla pokoriti Bosnu, sve do raspada Osmanlijske imperije, odnodno aneksije nakon Berlinskog kongresa 1878.
Reference
Također pogledajte
Vanjski linkovi
Wikiwand in your browser!
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
