From Wikipedia, the free encyclopedia
Zlatko Topčić je bosanskohercegovački pisac i filmski scenarist. Rođen je 30. aprila 1955. godine u Sarajevu. Dobitnik je brojnih domaćih i inostranih nagrada za drame, romane i scenarije.
Zlatko Topčić | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | 30. april 1955 |
| Zanimanje | Pisac i scenarist |
| Supružnik/ci | Amela Topčić |
| Djeca | Kerim Topčić |
| Roditelji | Zaim Topčić Naila Selimić |
| Potpis | |
 | |
Rođen je 1955. u Sarajevu kao sin književnika Zaima Topčića i Naile Selimić. Njegovi literarni počeci vezani su za pisanje kriminalističkih romana i novela, koje je objavljivao sa 17 godina pod pseudonimom Gold Taucher, a prodani su u nekoliko miliona primjeraka.[1][2]
Završio je Drugu gimnaziju u Sarajevu, a 1977. godine diplomirao na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Bio je pokretač, glavni i odgovorni urednik lista za književnost Slovo, priređivač panorame bosanskohercegovačke ratne priče na engleskom jeziku Forgotten Country (1997) i antologije članova Društva pisaca Bosne i Hercegovine The Best Of (2000), član Upravnog odbora Fonda otvoreno društvo Bosna i Hercegovina - Soros fondacija, a radio je i na nekoliko projekata UNESCO-a.
Jedan je od osnivača Društva pisaca Bosne i Hercegovine, od 1993. do 2001. prvi generalni sekretar, a od 2006. do 2010. godine i član Upravnog odbora. Od 2001. do 2011. bio je direktor i umjetnički rukovodilac Kamernog teatra 55.[3][4] Bio je selektor Internacionalnog teatarskog festivala MESS[5] te predsjednik i član nekoliko žirija, između ostalog, Fondacije za kinematografiju za finansiranje filmskih projekata.[6][7][8] Od 2013. do 2016. obavljao je funkciju generalnog direktora TVSA. Godine 2016. dolazi na poziciju direktora Biblioteke Sarajeva. Bio je član Komisije za slobodne umjetnike Bosne i Hercegovine, predsjednik Umjetničkog savjeta Narodnog pozorišta u Sarajevu od 2015. do 2019. te član Vijeća Upravnog odbora BHRT-a od 2019. do 2021. godine.
Drame su mu igrane u bosanskohercegovačkim i međunarodnim teatrima.[9] Drama Time Out (2002, režija James P. Mirrione) doživjela je praizvedbu na engleskom jeziku i u engleskoj produkciji u Velikoj Britaniji, gdje je imala turneju (Wakefield - Bretton Hall, Powerhouse 1; Leeds - West Yorkshire Playhouse, Royal Armouries Museum; London - Gate Theatre, Riverside Studios, 2002). Izvedena je i u Sjedinjenim Američkim Državama (New York City), Austriji (Beč) i Poljskoj (Varšava). Prva je bosanskohercegovačka i regionalna drama izvedena u tim zemljama. Izazvala je veliku pažnju svjetskih medija poput BBC-a i CNN-a.[10]
Njegova prva značajnija djela, zbirka priča Životno pitanje (1981) i roman Čovjek niotkud (1986), su naišla na odličan prijem književne kritike i čitalaca. Novela Ljubavno pismo iz njegove prve knjige zastupljena je u Antologiji poslijeratne bosanskohercegovačke pripovijetke, prevedene na engleski jezik.
Radio Sarajevo emitirao je nekoliko njegovih radio drama: Sretna novogodišnja noć (1977), Intervju (1978), Vanredna situacija (1987), Hodati na vrhovima prstiju (1988), Čezare Lombrozo (1989), Kulin (1990), Listerova mašina (1991), Kako Musa dere jarca (1992) i Stanislavski bi bio zadovoljan (2007). Tri puta je pobijedio na anonimnim konkursima Radio Sarajeva (1978, 1987 i 2007) s dramama Intervju, Vanredna situacija i Stanislavski bi bio zadovoljan.
Producirao je preko četrdeset pozorišnih predstava, a neke od najpoznatijih su kultne hit predstave Žaba, po kojoj je 2017. godine snimljen i igrani film, i Helverova noć, internacionalno najnagrađivanija predstava u historiji bosanskohercegovačkog teatra.[11][12]
Djela su mu prevođena na dvanaest jezika: engleski, njemački, francuski, turski, češki, poljski, bugarski, italijanski, makedonski, švedski, slovenski i albanski jezik. Priče i drame su mu uvrštene u nekoliko domaćih i inostranih antologija. Utemeljitelj je Priznanja "Bosanski stećak" i Nagrade "Nedžad Ibrišimović".[13] Scenarist je četiri dokumentarna filma: U najboljim godinama (1994), Čudo u Bosni (1995), Odazivam Ti se, Bože (1996) i Krv i mošus (1997).
Napisao je scenarije za igrane filmove Remake (2003, režija Dino Mustafić) i Ostavljeni (2010, režija Adis Bakrač).[14][15] Godine 2002. objavio je scenarij Remake kao knjigu. Njegov scenarij za film Ostavljeni (radni naziv: Gola koža)[16] je bio pobjednički (91 prijavljeni rad) na prvom izdanju CineLink-a, koji se održavao u okviru 9. Sarajevo Film Festivala (2003), a nagrađen je i na Hollywood Film Festivalu 2011. godine.
Njegov roman Košmar (1997) je preveden na turski (Saray Bosna da kabus, Gendas, Istanbul, 1998) i slovenski (Mora, Založba Goga, Novo Mesto, 2003), a roman Dagmar (2013) na češki (For Prague, Prag, 2017).[17][18][19][20] Nagradu P.E.N. Centra Austrije je dobio za dramu Ne volim ponedjeljak (2009, režija Christian Papke), koja je, u izdanju Der Österreichische P.E.N. - Club, Beč 2010. godine, štampana u preko jedanaest hiljada primjeraka, na njemačkom jeziku (pod naslovom: I Don't Like Mondays). Predstava je premijerno izvođenje imala na Internacionalnom teatarskom festivalu MESS 2009.[21][22][23]
Roman Završna riječ (2011) je preveden na francuski (Le mot de la fin, M.E.O. Edition, Bruxelles, 2016).[24][25][26][27] Francusko izdanje romana se 2017. godine našlo na prvom mjestu nekoliko bestseller lista.[28]
Topčić je član Društva pisaca Bosne i Hercegovine, P.E.N. Centra Bosne i Hercegovine, Udruženja filmskih radnika u Bosni i Hercegovini, Međunarodne asocijacije scenarista, Američke asocijacije scenarista, Concordia organizacije u New Yorku i Kraljevskog instituta za međunarodne poslove u Londonu (Chatham House).
Godine 2004. je uvršten na godišnju listu 100 najuticajnijih ljudi u svijetu američkog magazina Marquis Who's Who in the World (Ko je ko u svijetu).
Živi u Sarajevu sa suprugom Amelom, sa kojom ima sina Kerima. Godine 1993, tokom rata u Bosni i Hercegovini, biva zarobljen u sarajevskom naselju Grbavica. Pedeset godina ranije (1943) njegov otac Zaim Topčić (1920–1990), tokom Drugog svjetskog rata, kao komunist, biva zarobljen u koncentracijskom logoru Jasenovac. O ovim događajima snimljen je film Remake, po njegovom scenariju.
Rat je rat. Svugdje je težak i krvav, ali Balkanci i u njega unose svoj kolorit i strast. Nekome se, eto, desilo da je bio na pravoj strani. Ali, gospođo, budite bez brige: nije tako daleko dan kada će obje strane postati isto i kada se neće znati koja je od strana bila prava.
U romanu "Čovjek niotkud", 1986.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
