From Wikipedia, the free encyclopedia
Vratni pršljenovi – kod kičmenjaka – su svi pršljenovi vrata, odmah ispod lobanje.[1][2][3][4][5]
Vratni pršljenovi (Vertebrae cervicales) | |
---|---|
Identifikatori | |
Gray's | p.97 |
MeSH | A02.835.232.834.151 |
Dorlands /Elsevier | v_07/12854511 |
TA | A02.2.02.001 |
FMA | 72063 |
Anatomska terminologija |
Po posvojeničkim nazivima, opisuju se i kao cerviksni ili cervikalni pršljenovi.
Grudni pršljenovi u svih vrsta sisara su oni koji također nose i par rebara i leže repno (kaudalno) od vratnih pršljenova. Dalje ih kaudalno prate slabinski pršljenovi, koji također pripadaju trupu, ali ne nose rebra. Kod gmizavaca, svi trupni pršljenovi nose rebra i nazivaju dorzalni pršljenovi.
U mnogim vrstama, iako ne kod sisara, postoje i vratna rebra. U mnogim drugim grupama, kao što su gušteri i dinosauri Saurischia, vratna rebra su velika; kod ptica, ona su mala i potpuno spojene sa pršljenom. Kičmeni poprečni nastavci sisara su homologni vratnim rebrima drugih amniota .
Kod ljudi, vratnih pršljenovi su najmanje slični tipskom pršljenu, a mogu biti lahko razlikovni od onih grudnog ili slabinskog područja koji imaju foramen (rupu) u svakom poprečnom nastavku, kroz koji prolazi kičmena arterija.
Općenito, vratni pršljenovi se sastoja od dva funkcijski različita anatomska dijela:
U vratni pršljenovi su svi istog tipa, osim atlas i epistrofeusa, koji se razlikuju i međusobno i od drugih vratnih pršljenova. Sedmi vratni pršljen se također zove istaknuti, jer ima najduži o trnoliki nastavak. Spojevi donjih vratnih pršljenova imaju dva smjera pokreta: na obje strane, fleksiju i ekstnziju, a osim toga i mješovite pokrete i rotaciju.
Funkcijski, ova dva segmenta vratne kičme su na završecima sposobni za čiste rotacijskee pokrete, pregibe ili fleksije i ekstenzije glave.
Vratni pršljenovi se konvencijski broje i označavaju slovom C (Cervix = vrat), a prvi (C1) je najbliži lobanji, dok viši brojevi pršljenova (C2-C7) se broje od lobanje i niz kičmu.
Imaju mogućnost fleksije do 40° i ekstenzije do 75°.
Sedmi vratni pršljen se također ističe po najdužem trnastom nastavki (processus spinosus)
Tipski vratni pršljen se sastoji od slijedećih dijelova:
Kada se tipski pršljen izvadi, može se vidjeti da se sastoji od dva glavna dijela: tijelo pršljena ispred, a leđno, iza je zadnji luk. Tijelo vratnog pršljena je njegov najdeblji dio: obično ima manju visinu od širine i cilindričnog je oblika sa smanjenom licem. Leđni luk je u obliku potkovice. Na obje strane stražnjeg luka je masivni fiksirani zglobni nastavak, tako da se u njemu definiraju dva: s jedne strane peteljke, ispred se nalazi masiv zgloba, a s druge, listovi i iza njih čvrsti. Iza, u liniji, se uspravlja trnoliki nastavak. Ovaj zadnji luk tako predstavlja oslonac na zadnjoj strani pršljenskog tijela putem peteljke. Osim toga, kompletan pršljen uključuje poprečni nastavak, koji se veže za zadnji luk gotovo u nivou zglobnog masiva.
Ovaj tip pršljen se može naći na svim nivoima kičme sa, naravno, važnim promjenama koje se mogu javiti i u pršljenskom tijelu i zadnjem luku, i općenito na obje strane odjednom.
Međutim, važno je napomenuti da ovi različiti sastavni dijelovi odgovaraju odnosu na vertikalno. Stoga, duž cijele petelljke, postavljene su stuba:
Tijela kičmenih pršljanova su spojena na međupršljensim diskovima. Na svakom nivou se nalazi foramen pršljena, koji je ograničen sprijeda tijelom pršljana, a iza stražnjim lukom. Slijed svih ovih kičmenih otvora pruža se duž cijele kičmene osi, a kičmeni kanal je formiran od naizmjeničnijh dijelova kosti svakog pršljena i ligamenatnih dijelovs, između pršljenova u visini međupršljenskog diska i ligamenata leđnom luku.
Atlas je nepotpuni vratni pršljen; nema pravo pršljensko tijelo. Smatra se da je njegov zubasti nastavak. Preostali elementi su više ili manje smanjeni.
Atlas se sastoji od dvije bočne mase koje se spajaju na prednjem i zadnjem luku. Bočne mase su oblikovane u vertikalno postavljene cilindre..
Gornja površina je elipsoidnog oblika: udubljenje atlasnog zgloba. Njegova glavna osa, koja je umjerena koso naprijed i unutra, je dva puta duža od poprečno promjera. Zglobljava se sa kondilima potiljačne kosti. Sa donje strane ima drugu površinu za osu (epistrofeus). Ova je ravna ili vrlo blago konkavna, koso prema dolje i unutra. Nastaje kao vanjsko lice poprečnog nastavka. Prednja i zadnja strana lica su kontinuirana sa svakim vrhom odgovarajućeg luka. Unutrašnja površina je vrlo hrapava, za vezanje poprečnih ligamenata Prednji luk, ravno natrag, predstavlja:
Zadnji luk funkcionira, kao i prednji luk, a srednja linija unazad je sisolika i zove se zadnja kvrga atlasa. Gornje lice vanjskog kraja je kanal (utor kičmenih arterija), u kojem se nalazila kičmene arterije.
Ono što u suštini karakterizira drugi vratni pršljen je prisustvo, na gornjoj strani njegovog tijela, vertikalnog ispupčenja, u jami ili osi zuba. Odozdo prema gore se nalaze nastavci:
Četvrti pršeljn se zglobljava vratnim pršljenom C3. Ovi vratni pršljenova su manje debljine i mobilniji.
Kroz poprečni otvor prolazi kičmeni nerv, što se događa samo u C5 i C6.
Prednja kvrga poprečnih nastavaka se zove karotidno zdebljanje jer je deblji sa protruzijom drugih pršljenova. Kroz poprečni otvor prolazi kičmeni živac.
Ovaj pršljen se također zove i istaknuti, jer se odlikuje dugim trnolikim nastavkom, koji se ne račva. Osim toga, za razliku od drugih vratnih pršljenova, kičmena arterija zaobilazi poprečni otvor, a kroz njega prolazi samo kičmena vena.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.