Sporazum Karadžić – Filipović

Sporazum Karadžić – Filipović bio je neuspjeli politički sporazum između predstavnika dva naroda: Muslimana (Stranka demokratske akcije - SDA) i Srba u BiH (Srpska demokratska stranka - SDS) o budućem statusu SR Bosne i Hercegovine tokom jugoslavenske krize.

Sporazum Karadžić – Filipović^{[lower-alpha 1]}

Vrsta	Politički sporazum
Kontekst(i)	Raspad Jugoslavije
Izrađen	juni 1991.
Strane	Predstavnici Muslimana (Stranka demokratske akcije - SDA) Predstavnici Srba u BiH (Srpska demokratska stranka - SDS)
Pregovarači	Adil Zulfikarpašić Muhamed Filipović Radovan Karadžić Nikola Koljević Momčilo Krajišnik
Jezik	srpskohrvatski

U ime predsjednika SDA Alije Izetbegovića, Adil Zulfikarpašić i Muhamed Filipović sastali su se sa predsjednikom SDS-a Radovanom Karadžićem, Nikolom Koljevićem i Momčilom Krajišnikom. Dvije strane su postigle dogovor da Bosna i Hercegovina ostane suverena i nepodijeljena, ostajući u jugoslavenskoj konfederaciji sa Srbijom i Crnom Gorom. Područje Sandžaka u SR Srbiji naseljeno muslimanima trebalo je da postane autonomno, dok bi SAO Krajina i SAO Bosanska Krajina odustale od svog plana ujedinjenja. Zulfikarpašić je dobio saglasnost predsjednika Srbije Slobodana Miloševića, koji je također obećao 60% Sandžaka Bosni i Hercegovini. Alija Izetbegović, koji ga je u početku podržavao, kasnije je odustao od sporazuma.

Nemogućnost da se diplomatski nađe rješenje na kraju je dovela do izbijanja rata u Bosni i Hercegovini nekih 10 mjeseci kasnije. Nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma kojim je okončan rat, Bosna i Hercegovina je postala međunarodno priznata nezavisna država sa dva entiteta, dok su Srbija i Crna Gora formirale krnju SR Jugoslaviju koja je bila pod strogim sankcijama i embargom međunarodne zajednice.

Napomene

1. Također poznat i kao "Srpsko-muslimanski sporazum",^[1] "Muslimansko-srpski sporazum",^[2] "Sporazum Zulfikarpašić – Karadžić",^[3][4] itd.

Također pogledajte

• Rat u Bosni i Hercegovini
• Podjela Bosne i Hercegovine
• Mirovni planovi prije i tokom rata u Bosni i Hercegovini
• Referendum o autonomiji Sandžaka 1991.

Reference

1. Janusz Bugajski (1994). Ethnic Politics in Eastern Europe: A Guide to Nationality Policies, Organizations, and Parties. M.E. Sharpe. str. 27–. ISBN 978-1-56324-282-3.
2. Bruce W. Jentleson; Carnegie Commission on Preventing Deadly Conflict (2000). Opportunities Missed, Opportunities Seized: Preventive Diplomacy in the Post-Cold War World. Rowman & Littlefield. str. 170–. ISBN 978-0-8476-8559-2.
3. JPRS Report: East Europe. Foreign Broadcast Information Service. 1991. str. 32.
4. Susan L. Woodward (1. 4. 1995). Balkan Tragedy: Chaos and Dissolution after the Cold War. Brookings Institution. str. 465. ISBN 978-0-8157-2295-3. Muslim-Serbian Agreement [between Adil Zulfikarpašić and Radovan Karadžić].

Izvori

• Jasminka Udovicki; James Ridgeway (31. 10. 2000). Burn This House: The Making and Unmaking of Yugoslavia. Duke University Press. str. 204–. ISBN 0-8223-2590-X.
• Charles W. Ingrao; Thomas Allan Emmert (15. 9. 2012). Confronting the Yugoslav Controversies: A Scholars' Initiative. Purdue University Press. str. 91–. ISBN 978-1-55753-617-4.
• Ramet, Sabrina P. (1. 1. 2002). Balkan Babel: The Disintegration of Yugoslavia from the Death of Tito to the Fall of Milošević. Westview Press. str. 205. ISBN 978-0-8133-3987-0.
• Robert J. Donia (29. 9. 2014). Radovan Karadzic: Architect of the Bosnian Genocide. Cambridge University Press. str. 80–. ISBN 978-1-107-07335-7.

Vanjski linkovi

• Tekst sporazuma (na bosanskom)