Shambhala

Shambhala je mistično kraljevstvo skriveno iza snježnih vrhova Himalaja. Spominje se u nekoliko starih tekstova uključujući Kalachakru i stari tekst Zhang Zhung kulture koja je prethodila tibetskom Budizmu u zapadnom Tibetu.

Shambhala je sanskritski izraz za mjesto sreće, mira, umjerenosti. Šambhalom vlada Kulika, miroljubivi monah koji održava integritet Kalachakra tantre. Religiozni skolastičari vjeruju da je ta figura nastala iz Hinduskog mita o osvajaču Kalkiju. Kalachakra navješta da kada svijet zapadne rat i pohlepu dvadeset peti Kalika kralj će izaći iz Shmbhale sa velikom vojskom da uništi korumpirane i dovede Svijet u Zlatno Doba. Neki skolastičari misle da će se to dogoditi 2424. godine.

Zapadna fasciniranost tom zemljom postoji od ranog 17. vijeka, kada je Isusovački svećenik i istraživač Estevao Cacella objavio Evropljanima prve informacije o toj mističnoj zemlji.

Tokom 19. vijeka, osnivačica Teozofijskog Društva, H.P. Blavatsky je aludirala na Shambhalu raspaljujući zanimanje o njoj kod zapadnih okultnih entuzijasta. Shambhala je bila veoma popularna u Nacističkoj Njemačkoj kada je Adolf Hitler slao istraživače da mjere lobanje Tibetancima. U Neonacizmu, Shambhala je mjesto gdje je Hitler pobjegao kada je pao Treći Rajh. Sam Hitler je pod uticajem mita o Shambhali usvojio znak svastike. Također se vjeruje da je Josif Staljin organizirao ekspedicije da nađu Shambhalu.

Madam Blavatsky, koja je tvrdila da je u kontaktu sa Velikom Bijelom Podružnicom (Great White Lodge) Himalajskih sljedbenika, spominje Shambalu govoreći da je ona nešto poput štaba Velike Bijele Podružnice, fizičke lokacije na Zemlji u koju može ući samo dosljedan kandidat. Te spekulacije o "skrivenoj zemlji" koja okružuje podzemno kraljevstvo Agartu dovelo je neke okultiste 20. vijeka da vide Shambhalu kao izvor negativne manipulacije od strane zle konspiracije. No unatoč tome dominira mišljenje da je Shambhala ipak mjesto svijetla i nade.

Također pogledajte

• Atlantida